Primjera te natprirodne, magične sile u njegovom opusu je zaprepašćujuće mnogo. Od zelenih očiju koje su teže od okova i jače od lanaca, preko čudesne Miljacke koja se od običnog potoka pretvara u kataklizmičnu nezaustavljivu bujicu koja ruši brojne mostove, samo da bi razdvojila ljubavni par, do onog odricanja od ovozemaljskog blaga, ali i vječnosti, vila i pola svijeta iz pjesme “Dijamanti”. Obratite li pažnju i na brojne druge Bešlićeve pjesme, vrlo lako možete uočiti slične motive i elemente.
Takav je, naravno, slučaj i sa njegovom pjesmom “Ljiljani”. Pored malih lasta koje s juga donose ljubav ili stotina tambura koje naslućuju tragediju, ova pjesma ostaće upamćena i po neobičnom preobražaju ili evoluciji. Objavljena je 1991. godine na istoimenom albumu. Autor i stihova i muzike je Nazif Gljiva, a pjesma je od lirske, ljubavne vrlo brzo postala rodoljubiva pjesma, kao i nezvanična himna armije.
S obzirom da je samo godinu nakon objavljivanja pjesme formirana Armija Bosne i Hercegovine, koja se borila pod zastavom s ljiljanima, ne čudi razlog zbog kojeg se vojska prepoznala u njoj. Pored toga, u pjesmi na nekoliko mjesta možemo pronaći motiv smrti zbog kojeg je vojsci postala još bliža. Stihovi “sve sam ti dao u ovom svijetu stradanja” ili “umrijeću dušo na tvojim rukama” kojim pjesma počinje i završava u kontekstu bliskosti s armijom, dodatno dobijaju na težini. Sam Bešlić često je isticao da je pjesma posvećena djevojkama Ljiljani i Dragani. Nema sumnje da su se one pronašle u stihovima, baš kao i hiljade ljiljana po svim poljima Bosne i Hercegovine.
Kao što lirski subjekt u pjesmi ne da svoju dragu, tako ni ljiljan ne da zemlju iz koje je nikao – umrijeću dušo ako si njegova – kazuju nam stihovi. Tako je, igrom sudbine, pjesma iz ljubavne prerasla u rodoljubivu. Magija iz Bešlićevih pjesama time je na primjeru “Ljiljana” otišla jedan stepenik više…
