Skoro pa se iz inata zaljubljujemo u osobe za koje znamo da su štetni po nas. Takva toksična ljubav opija kao alkohol, pa joj se vjerovatno zbog toga prepuštamo i uživamo u njoj. Kasnije, obavezno, uslijedi bolni period triježnjenja i užasavajućeg mamurluka, uz čuveno obećanje – neću više nikad. Pregršt je pjesama koje donose tu tematiku, a u red poznatijih ide “Kraljica trotoara” Mileta Kitića.
Bivši član velike petorke “Južnog vetra” na estradi je od početka 80-ih godina. Za to vrijeme objavljuje čak 28 albuma koji su mu donijeli brojne neprolazne hitove kao što su: “Čaša ljubavi”, “Ja neću lepšu”, “Mala iz Novog Pazara”, “Plava ciganko”, “Elena”, “Šampanjac”, ali se ipak “Kraljica trotoara” iskristalisala kao njegova lična karta. Tu pjesmu objavljuje 1996. godine na albumu “Ratnik za ljubav”. Autor stihova je Steva Simeunović, dok je za aranžman bio zadužen Perica Zdravković.
Raspad “Južnog vetra” donio je manju stagnaciju u Kitićevoj karijeri, pa se baš za “Kraljicu trotoara” može reći da je donijela njegovo novo rođenje u muzičkom smislu. Jednom prilikom, bio je kod Steve Simeunovića kada su pregledali pjesme koje je Steva imao. Čuo ga je u jednom trenutku kako na gitari pjevuši dio pjesme „Kraljica trotoara“. Pitao ga je kakva je to pjesma, ali Steva je rekao da je to balada, da nije za njega, već je pop pjesma koja bi išla uz Balaševića. Međutim, Miletu Kitiću se tekst toliko dopao, da je odlučio bez obzira na sve uzeti ovu pjesmu. Kada je pjesmu donio u studio, samo su Marta Savić i Kemiš vjerovali u nju. Niko, pa čak ni Pera Zdravković nije mislio da će to biti veliki hit. Napravili su aranžman za pjesmu i od tada ova pjesma mu otvara sva vrata.
Bespotrebno je objašnjavati ko je, ili bolje rečeno, šta je kraljica trotoara. Djevojka koja paradira ulicama i vreba. Ruku na srce, ljubav između lirskog subjekta prema njegovoj kraljici rodila se davno, još u djetinjstvu, prije dva vijeka kako nam kazuju stihovi. On je vjerovatno i tada bio svjestan njene toksičnosti, pa je uspio da se oslobodi njenih čari, ali kako to često biva, sudbina je orkestrirala njihov novi susret.
Sada, nekoliko decenija kasnije, kada je vidi kao odraslu ženu, dobija potvrdu o njenoj pogubnosti i toksičnosti, koju je do tog trenutka samo naslućivao. To ga ipak nikada nije spriječilo da je voli. Da je i za njega bilo mjesta u njenom srcu vidimo u njenoj radosti tom susretu, kao i u činjenici da je izbjegavala pogled očima koje su nekada sijale. Ljubav u njihovom slučaju nije mogla pobijediti. Pobijedio je porok, samouništenje, trotoar…
