Da životne vrijednosti nemaju etničke granice svjedoči priča iz Glamoča. Vrtić “Leptirići” iz ovog grada primjer je jednog takvog, u vrijednosnom smislu, zdravog sistema, i vrlo teškog i nestabilnog u ekonomskom.
“Ja sam teta Martina i to je najljepše ime koje možeš nekome biti. Nekome teta”, priča Martina Katović, direktorica vrtića “Leptirići” Glamoč.
A teta je djeci u vrtiću “Leptirići” duže od deceniju. Časna sestra Martina Katović u Glamoču je 19 godina. Kaže da ljudi ovdje ne žive suživot nego život. A životnim vrijednostima ovdje uči djecu svih nacionalosti. Podjela nema, a to je upravo Martinina zasluga. Rođena je Vakufu, studirala u Zagrebu, ali se vratila u Bosni i Hercegovini.
“Ovo je moja zemlja ja sam ovdje nikla. Čovjek kad ode negdje uvijek se vraća kući. Ja sam ovdje doma. (Koja je vaša zemlja?) Bosna i Hercegovina. Da. Ja sam tu doma”, ističe ponosno Katović.
Takvog mišljenja nisu bile nekadašnje lokalne vlasti. Kada se 2008. godine, časna sestra Martina, prijavila na konkurs za direktoricu vrtića, iako je bila jedini kandidat, rad joj nije bio dozvoljen.
“Općinsko vijeće tada nije prihvatilo moju kandidaturu samo iz razloga što sam redovnica. Samo što nosim ovu haljinu. I načelnik je tada osporio da ja radim s djecom u vrtiću u svojoj uniformi. I tad smo krenuli u pravnu borbu. Ja sam prije dvije godine na Ustavnom sudu dobila presudu. Radi se o diskrimnaciji. To je jedna jedina časna, koja je krenula u takvu pravnu borbu”, kaže Katović.
Nije pripadnik nijedne stranke, slobodna je i slobodno razmišlja. Da je borac pokazala je i van radnog vremena. Zahvaljujući svome ocu, sestra Martina naučila je plivati. To joj je pomoglo da spasi djevojčicu, kada su časne sestre vodile djecu na vjerski skup u Split.
“Kako je klizavo, a djeca vole probati jel’ more hladno i slano. Tada je mala Stela pala u more. Tada se nema vremena razmišljati. Sestra Martina je svojom uniformom skočila u more i ruksakom na leđima i spasila to dijete”, otkriva Aneta Anđelić, časna sestra.
“Dijete je upalo u more. U tom trenutku kada je njena glavica išla dole, ja sam vidjela njenu majku. Ono samo zamisliš ‘vrati se kući bez djeteta’. Onda sam samo skočila…”, priča Katović.
Pored svih problema dodaje da su roditelji djece dolazili u grču.
“Pa kaže ti si normalna. Jesam li Luka normalna? (Smije se.) Dobro je razbijati predrasude. Dobro je razbijati predrasude, ja ih razbijam 100 posto i nema toga ko će me u neki kalup staviti”, poručuje časna sestra.
Na naše pitanje koja djeca idu u vrtić, odgovara da u vrtiću “Leptirići” idu “mali Glamočaci, i da su sve to Božija djeca”.
