Mohamed Nour Ahmed je bosanski zet. U Bosnu i Hercegovinu, odakle mu je životna saputnica, stigao je prije dvije godine. Od tada se suočio sa situacijama koje će mnoge iznenaditi, ali koje pokazuju da je diskriminacija ljudi druge boje kože u ovoj zemlji, manje vidljiva, ali prisutna.
Muhamed je iz Egipta, taekwondo trener koji Bosnu i Hercegovinu smatra rajem na zemlji. Malo fali, kaže, da sve bude savršeno.
“Muhamed nije migrant, Muhamed je trener taekwondoa”, priča on na bosanskom jeziku.
Boja kože u sarajevskoj opštini Hadžići često je razlog nerazumijevanja mještana, policije, vozača gradskog saobraćaja, taksista.
“Kada sjedim u kafiću, mene i prijatelja svi gledaju zašto sjedimo tu. Šta, trebam sjediti samo u kući”, pita ovaj Egipćanin.
Borba protiv stereotipa i diskriminacije traje od Muhamedovog dolaska prije dvije godine. Bez supruge Mije često ne može ni do posla.
“To su česte situacije. Posebno ako je druga smjena, autobusom ide kući, autobus mu ne stane na stanici ako je sam jer misle da je migrant. I onda nema čime kući da dođe, moramo zvati taksi, a taksista ga neće primiti ako ja nisam tu i to su sve neke stvari koje otežavaju naš život. Ali, eto, nosimo se sa tim, već smo navikli”, priča Mija Ukropina, koja je kao i suprug, taekwondo trener.
Opširnije pogledajte u priči Radija Slobodna Evropa.
