Mjesto Agirnas nalazi se 27 kilometara sjeveroistočno od centra Kayserija, a u njemu živi blizu 3.000 stanovnika. Riječ je o području u kojem preovladavaju vulkanske stijene, što je i osnovni razlog da se tamošnje stanovništvo manje bavi poljoprivredom, a više kamenorezarskim i građevinskim zanatima.
Riječ je o kraju koji je kroz stoljeća iznjedrio brojne vješte majstore i graditelje kamenih objekata, mostova i drugih vrsta građevina. Drevni kamenolomi su uglavnom stavljeni pod zaštitu države, a lokalno stanovništvo je u susjednim selima nastavilo raditi na novim kamenolomima i tako oživljavati zanat svojih predaka.
U Arginasu se nalazi niz registriranih historijskih objekata od kamena koji izdržljivošću prkose vremenu i koji su glavni simbol mjesta.
Najupečatljiviji među objektima u uskim ulicama jeste rodna trospratna kuća slavnog Mimara Sinana, koja se danas koristi kao muzej. Kuća s popratnim objektima čini 2.500 metara kvadratnih zatvorenog prostora, a na kamenim zidovima okačene su slike Sinanovih remek djela.
Zanat obrađivanja kamena i graditeljstvo se u tom mjestu u srcu Turske prenosi s koljena na koljeno, a upravo ovo mjesto daje uvid u to kako je odrastao Mimar Sinan i odakle je iznjedrio graditeljski dar.
Sva historijska jezgra mjesta povezana su s lavirintima kamenih zidova koji čine podzemni grad. I u podzemnom spratu kuće Mimara Sinana nalazi se izlaz u galerije i tunele tog podzemnog grada.
Guverner regije Kayseri Orhan Duzgun je za AA kazao da je Agirnas mjesto u kojem su ljudi živjeli u protekle tri hiljade godina i da je veoma važan centar kamenorezarskog zanata.
On je naglasio da je baš u tom mjestu Mimar Sinan rođen i da je tu naučio osnove zanata zahvaljujući kojem je širom Osmanskog carstva podizao neponovljive građevine, koje su postale spomenici i simboli tih krajeva.
Duzgun ističe da u mjestu stoljećima zajedno žive Turci, Kurdi i Grci, a da su džamija i crkva u centru mjesta jedan od njegovih najljepših simbola solidarnosti i suživota.
Ističući da su vulkanske stijene koje pokrivaju okolicu mjesta dovoljne meke za obradu, a dovoljno čvrste da se ne bi lomile, Duzgun je kazao da su ljudi u nedostatku uvjeta za bavljenje poljoprivredom, stoljećima usavršavali kamenorezarski zanat.
“Ovdašnji ljudi su poznati i po različitim rukotvorinama. Mimar Sinan je ovdje odrastao i već u ranoj mladosti pokazao izuzetan dar za gradnju kamenom”, tvrdi Duzgun.
Duzgun dalje ističe da lokalne vlasti rade na projektima koji će razviti kulturni i historijski turizam u ovom kraju, čija je prednost i to što je blizu velikog grada Kayserija.
“Ovdje dolaze i domaći i strani turisti, ali želimo povećati njihov broj. Radi se na restauracijama objekata i na obnovi podzemnog grada kako bi mu bio vraćen nekadašnji sjaj”, kazao je Duzgun.
I rukovodilac Muzeja “Mimar Sinan” Ahmet Bektas je u razgovoru sa novinarom AA istakao važnost kamenorezarskog i graditeljskog zanata u ovom mjestu.
“Savremenici Mimara Sinana su hljeb vadili iz kamena. I on se po rođenju prvo upoznao s kamenom. Prenosi se da su se tim zanatom bavili i njegov djed, a i njegov otac”, kazao je Bektas.
Jedan od najvećih arhitekata u historiji
Mimar Sinan, jedan od najvećih arhitekata u historiji arhitekture, rođen je 1490. godine u Agirnazu, turskoj pokrajini Kajseri, u kršćanskoj porodici, da bi kao dijete bio odveden u Istanbul, preveden u islam i dat u janjičarsku vojsku. Brzo je napredovao kroz činove da bi postao prvo oficir a poslije i komadir janjičara sa počasnom titulom age. Proširio je svoje inžinjerske i arhitektonske vještine na kampanjama sa janjičarima i postao ekspert u gradnji svakojakih utvrda kao i građevinskih objekata kao npr. puteva, mostova i akvadukata. Mimar Sinan je učio građevinarstvo od Mimara Hajruddina, slavnog graditelja Sultan Bajezidovih džamija u Istanbulu i Edreni. Živio je skoro sto godina, a broj građevna koje je ostavio iza sebe je impozantan. Među njima su monumetalni objekti poput Sulejmanijje džamije u Istanbulu i Selimijje džamije u Edreni. To su dvije najuspjelije građevine ukupne osmanske arhitekture. Svoja remek djela je gradio u poznim godinama, pa je tako Sulejmanijju dovršio kad mu je bilo 66 godina a Selimiju kad je bio starac od 84 godine. Diljem Turske Carevine izgradio nevjerovatnih 334 objekta: 81 džamiju, 50 mesdžida, 55 medresa, 26 tekija i turbeta, 15 imareta, 3 bolnice, 7 vodovoda, 8 mostova, 17 karavan-saraja, 33 palate i dogradnje, 6 magaza i 33 hamama. Da je za svaki objekat utrošio samo po jednu godinu dana, trebalo bi mu 334 godine života. Mimar Sinan je projektovao jednu od najznačajnijih građevina Bosne i Hercegovine koja je na UNESCO-voj listi zaštićenih spomenika; most Mehmed paše-Sokolovića. Njegov učenik, Mimar Hajrudin aga je sagradio Stari most u Mostaru, i time položio prijemni ispit za Sinanov mentorat. Stari most je također na zaštićenoj UNESCO-voj list.