Četiri svijeće su gorijele polako. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor. Prva svijeća reče: “Ja sam MIR – ljudi me ne uspjevaju sačuvati, nema potrebe da gorim, mislim da ću se ugasiti”. I odmah se ugasila.
Druga svijeća rekla je: “Ja sam VJERA – nažalost, mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam, nema smisla da gorim i dalje”. Tek što je to izgovorila, dunuo je lagani povetarac i ugasio je.
Treća svijeća je žalosno progovorila: “Ja sam LJUBAV – nemam više snage, ljudi često zaboravljaju na mene”. I istog momenta se ugasila.
Nedugo zatim u sobu je ušlo dijete. “Šta je ovo”, upitalo je dijete. “Trebalo je da gorite do kraja”. I rekavši to, počelo je da plače.
Tada se oglasila četvrta svijeća: “Ne boj se, dok god ja gorim, moći ćemo da upalimo ostale svijeće. Ja sam NADA”.
