Ibn Redžeb navodi priču o jednom pobožnom vjerniku iz Meke koji je zapao u tešku materijalnu situaciju. Taj čovjek ostao je bez ičega i bio je na granici života. Skapavajući od gladi, lutao je brojnim mekanskim sokacima ne bi li našao kakvu nafaku. Odjednom je ispred sebe ugledao veliku i jako vrijednu ogrlicu. Uzeo je ogrlicu i radostan se zaputio ka Haremu. Tamo je vidio kako se jedan čovjek žali da je izgubio ogrlicu. Tačno je opisao ogrlicu koju je pobožni čovjek malo prije našao, tako da mu nije ostalo ništa drugo nego da mu je vrati. Iako se nadao da će dobiti kakvu nagradu, čovjek je otišao sa svojom ogrlicom sav sretan ne osvrnuvši se na onoga ko mu je to vratio. Ostavši opet bez ičega, vjernik je digao ruke i proučio dovu: “Bože, ovo sam za Tebe uradio, pa daj mi zauzvrat nešto bolje.” Tada se uputio na put ka moru. Došavši do obale, ukrcao se na jedan čamac i zaplovio u nepoznato.
Odjednom se digla strašna oluja koja je razbila čamac i čovjeka bacila u more. Nakon što je neko vrijeme plutao po uzburkanom moru, dospio je do jednog otoka. Kada je došao sebi i pretražio otok, naišao je na džamiju i mnogo klanjača u njoj. Klanjao je s njima i počeo učiti Kuran. Ljudi iz džamije pitali su ga da li bi podučavao njihovu djecu čitanju Kurana i kaligrafiji, što je on rado prihvatio.
Potom su ga oženili jednom djevojkom koja nije imala roditelja. Kada je prvi put vidio svoju ženu, primjetio je na njenom vratu istu onu ogrlicu koju je vratio čovjeku u haremu. Ona mu je ispričala kako je to nasljedstvo od oca koji je nedavno umro, a ogrlicu je njen otac jednom izgubio u Meki, pa mu je vratio jedan dobar čovjek. Otac je poslije toga dugo molio Boga da mi podari muža poput njega. Potom joj je kazao da je on taj čovjek, i njenoj sreći nije bilo kraja.
Evo lijepog primjera kako je čovjek dobio ogrlicu natrag na halal‐način, i kako mu je Allah dao veliko dobro zbog iskrenog dobrog djela i žrtve radi Allaha. “Allah je lijep i prima samo lijepo.”
