Žena je bdjela uz krevet svoga bolesnog muža. U proteklih par mjeseci on je više puta padao u komu, i dolazio k sebi. Ali ona je i dalje iz dana u dan bila uz njega.
Jednog dana, on je pozva da mu priđe bliže. Oči su mu bile pune suza i šapćući reče: „Ljubavi moja, moram ti reći što mi je na srcu. Ti si uz mene ostala kroz sva teška vremena.
Kad sam dobio otkaz, bila si mi podrška.
Kad mi je firma propala, bila si tu.
Kad su me upucali, ostala si na mojoj strani.
Kad smo izgubili kuću, i dalje si uz mene bila.
A i kad se moje zdravlje počelo narušavati, nisi me napustila. Znaš li šta ja osjećam?“
Ona mu se nježno nasmija, srca punog topline, i reče: „Reci mi, dragi moj…“
On reče: „Ti si baksuz. Otkad si s mnom izgubio sam posao, firmu, kuću, zdravlje i jedva sam živ ostao.“
___________________
Ova nas priča može nasmijati, ali kao muslimani moramo vjerovati da ne postoji loša sreća. Zapamtite šta god da vam se desi, to je Allahovo određenje.
Poslanik Ejjub, alejhi-s-selam, bi nam svima trebao biti uzor. On se nikada nije žalio, bez obzira na iskušenja koja je prolazio. Umjesto žaljenja i kritikovanja, on je bio saburli i nastavio s spominjanjem Allaha.
