Džulejbib, r.a., bio je jedan siromašan mladić, poderane odjeće i iscrpljenog lica. Većinu svog živata bio je gladan i sam jer nije imao porodicu niti bližnje. Također nije imao ni svoga doma, pa je kao beskućnik spavao u džamiji, a hranio se kako je umio i gdje je stigao. Ipak, bio je jako skroman i povučen. Nikome se nije žalio, već se posvetio robovanju Allahu, zikru i ostalim ibadetima. Jednog dana kraj njega prošao je Poslanik, s.a.v.s., i kazao mu: “O Džulejbibe, što se ne ženiš?” “Božiji Poslaniče, koja bi se žena za mene udala? Nemam ni imetka, niti sam kakav uglednik?”, odgovorio je Džulejbib, r.a. Isti razgovor ponovio se još dva puta, nakon čega je Poslanik, s.a.v.s., kazao: “O Džulejbibe, idi kod tog i tog ensarije i kaži mu da sam ga poselamio i zatražio od njega da te oženi svojom kćeri.”
Spomenuti ensarija bio je jako poznat i bogat čovjek, te se jako začudio kada mu je došao Džulejbib, r.a., i prenio Poslanikove riječi. I on i žena čudili su se kako da udaju kćer za jednog ubogog siromaha i beskućnika koji nema nikoga i ništa pod kapom nebeskom.
Međutim, kada je to čula kćerka, kazala je: “Zar ćete odbiti Poslanika, s.a.v.s., i njegov zahtjev. Ne, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša!” Nakon ovoga, Allah je Džulejbiba, r.a., obasuo blagodatima, i on je izgradio porodicu, kuću i dobio djecu, a sve iskreno i u ime Allaha. Ubrzo je došlo vrijeme bitaka i borbe, pa se Džulejbib, r.a., među prvima odazvao u boj i hrabro se borio. U bici je ubio sedam mušrika, ali je na kraju poginuo. Poslije bitke bila je velika gužva i ljudi su nabrajali imena onih koji su poginuli te zaboravili spomenuti Džulejbiba, r.a., jer on nije bio niti poznat niti bogat. Ali, nije ga zaboravio Poslanik, s.a.v.s. On je uzviknuo: “Nema mi Džulejbiba, r.a.” Kada gaje našao u prašini, Poslanik, s.a.v.s., otresao je pijesak s njegovog lica i govorio: “Ubio si ih sedam, pa poginuo? Ti si od mene, a ja od tebe, ti si od mene, a ja od tebe, ti si od mene, a ja od tebe…”
Ove Poslanikove riječi najbolji su orden i nagrada za siromašnog Džulejbiba, r.a. On je plodove svoga vjerovanja ubrao i postao jedan od onih koji će zauvijek biti sretni i radosni u džennetskim ljepotama. Za njih Allah kaže: “Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati.” (Alu Imran, 169, 170)
