Almir Salihović iz Srebrenice upoznao je prije tri godine Dušicu, izbjeglicu iz Hrvatske. Rodila se ljubav na prvi pogled koja je kasnije krunisana i brakom. Almir i Dušica sada imaju i sina.
Almir je tokom posljednjih ratnih dešavanja izgubio nekoliko rođaka. Kao dječak, jula 1995. godine, zajedno sa majkom, prebačen je konvojem u okolinu Tuzle. Kad je malo stasao, bio je ovčar. U okolini Tuzle upoznao je Dušicu Rendulić, rođenu u hrvatskom selu Sveti Rok.
„Jeste bila ljubav na prvi pogled.To je bilo u Tuzli. Upoznali smo se, zavoleli i eto, uzeli se! Bilo je romantično. Za nas dvoje bilo je dobro“, kaže Dušica.
„Oko Tuzle sam tamo radio na Majevici, tako smo se upoznali“, dodaje Almir.
Mješovitih brakova bilo je prije rata u Srebrenici. Ali, poslije svega što se u BiH desilo, malo ko je više vjerovao u tako nešto. Ipak, Almir i Dušica vjerovali su da će njihov brak uspjeti.
„Nisam se plašila. Znala sam da ćemo nas dvoje uspjeti. Jedino je bilo reakcija ljudi sa strane, a od njegove i moje familije nije bilo protivljenja. Prihvatili su me, nisam se bojala. Nisu mi nikad nešto ružno rekli niti uvrijedili, nisu do sada nikad“, kaže Dušica.
„Što se nas tiče, nas se dvoje slažemo i pomalo napredujemo. Jeste da je malo ova kriza uhvatila, upali smo u krizu, ali biće valjda nafake da se izvučemo”, kaže Almir.
Ako je i bilo protivljenja njihovom braku, sada je to prevaziđeno. Njihovi najbliži ih posjećuju, i svi su bili na Jusufovom rođendanu koji je prije tri dana napunio godinu dana.
„Nema sad protivljenja: To je davno bilo, davno smo se uzeli, ima već dvije godine. Nema protivljenja.Mali je napunio godinu dana. Normalan život živimo, slažemo se, pomažemo se“.
„Dolaze stalno naši, kad imaju vremena dođu. Kad mi imamo vremena, odemo kod njih. Sad za rođendan bili su svi moji, obavili smo sve solidno”, sa osmjehom govori Almir.
Sve poslove radim
Radio slobodna Evropa prva je objavila priču o Almiru i Dušici koji su tada govorili da je bilo protivljenja njihovom braku. Kakva je sada situacija, dvije godine poslije, kada Salihovići imaju i prinovu – jednogodišnjeg sina Jusufa.
„Prošle godine kada smo došli, bilo je bolje. Sad je sve skuplje, posla nema, samo je gore. Još dijete raste, kako koji dan, kriza je sve veća”, jada se Dušica.
„Naši donatori „Seljaci pomažu seljacima“ (Austrijska humanitarna organizacija) su nam jedino pomogli. Od Opštine sam sa rođakom dobio sadnice maline. Zahvaljujem se načelniku Opštine, dobar je čovjek, hoće da pomogne. Šta smo god otišli da zatražimo nije nas odbio“, kaže Almir.
U toplom domu Salihovića, slave se svi vjerski praznici.
„Obeležimo, normalno svaki praznik. Bio je Bajram, pa Božić, obeležili smo, napravim ručak, uglavnom – dobro je,” kaže Dušica.
Dušica kaže da je imala želju da posjeti džamiju i jednom je to i učinila.
„Jednom sam išla. Ali, volela bih baš da uđem direktno unutra. Bili smo za Ramazanski Bajram. Baš sam imala priliku da uđem, baš mi se sviđa, a nadam se da će mi se ispuniti želja da ostanem duže u džamiji, ” priča ona.
Od čega i kako živi mladi bračni par Salihović:
„Radim šta stignem. Sve poslove radim, obavljam sve što se nađe to radim.”
„Muž ode raditi po terenu, ode po 20 dana, mjesec. Ja budem ovdje sama. On ode raditi, pa donese neki dinar što zaradi da ja mogu ovdje raspolagati, dok on opet zaradi. Plaćamo struju i kupimo najosnovnije što nam treba za nas i za bebu“, kaže Dušica.
Iako nemaju uslova za normalan život, Dušica i Almir ističu da je, bez obzira na različitost u vjeri, važna ljubav i sloga i ne treba puno da bi se u tome i uspjelo.
„Može se uspjeti. Sve slogom se uspijeva. Naprimjer, ako se žena i čovjek slažu, može sve da se postigne”, poruka je Almira Salihovića.
