Nakon što su srpski vojnici došli u taj bh. grad, mirovne snage UN-a, koje su srebreničku zonu proglasile sigurnim utočištem, samo su nijemo posmatrale dok je 8.000 ljudi bivalo ubijeno.
Bila je to mračna i sramna epizoda mirovnih misija u njihovoj kratkoj historiji.
No, prošlog decembra 40-godišnji Handžić osjetio je da bi se masakr mogao ponoviti, ali ovog puta u drugom sukobu, u drugom gradu, na drugom kontinentu.
Petnaestog decembra prošle godine Handžić je iz unutrašnjosti baze UN-a u Jubi posmatrao kako su prestravljeni civili, uglavnom žene i djeca, počeli da se guraju ispred baze svega nekoliko sati nakon što je izbio novi građanski rat.
“Kada je to počelo da se dešava, vratila su mi se sva sjećanja na Srebrenicu”, kazao je za Global Post Handžić, otac dvoje djece.
Ovaj policijski službenik nalazi se u mirovnim snagama UN-a u Južnom Sudanu od početka 2012. godine.
“Sjećam se da sam razmišljao o tome da, ono što se dogodilo u Srebrenici, ovdje se ne smije ponoviti”, rekao je Handžić.
Njega je tog jutra probudila pucnjava iz centra glavnog grada.
Bio je jedan sat nakon ponoći. Na početku je pucnjava bila sporadična. Međutim, kako je svitalo, ona je polako prelazila u učestalu paljbu po cijelom gradu. Zatim su se začuli glasniji zvuci tenkova i artiljerije.
Zatišje oko popodneva dalo je civilima šansu: zgrabili su svoju djecu i ono malo stvari koje su mogli ponijeti i krenuli prema velikoj UN-ovoj bazi pored zračne luke Juba, gdje su preklinjali za zaštitu.
Na početku su dolazile porodice, a zatim su se cijele četvrti počele pojavljivati zajedno, sve dok se nije više od 5.000 ljudi okupilo ispred vrata UN-ove baze.
“Na njihovim licima moglo se vidjeti da su bili veoma uplašeni. Oni su bili civili, nisu bili dio borbe. Pomislio sam – ako im ne otvorimo vrata, ti ljudi bit će ubijeni”, rekao je Handžić, piše Global Post.
O tome je izvijestio svoje nadređene.
Na njegovu preporuku, poslan je zahtjev u sjedište u New Yorku, kojim je zatražena dozvola za otvaranje vrata baze kako bi ljudi bili pušteni unutra.
Nakon dva sata, Handžić je bio na zapadnom ulazu sa 16 policijskih službenika UN-a, kojima je naredio da ih otvore.
“U tom trenutku na ljudima se moglo vidjeti da se na određeni način osjećaju zaštićeno i sigurno”, dodao je Handžić.
Svi civili koji su pušteni unutra su pretraženi.
Kako se približavao mrak, svi civili su se smjestili – neki na makadamsku cestu, neki među grmlje.
Pucnjava je u gradu ponovo počinjala.
I druge UN-ove baze širom Južnog Sudana slijedile su primjer one iz Jube.
Na vrhuncu sukoba, više od 100.000 ljudi bilo je zaklonjeno iza bodljikavih žice UN-ovih baza.
Međutim, u oružanom napadu na bazu UN-a u Boru u aprilu ubijene su desetine civila koje su se u njoj nalazile.
Iako još uvijek nema zvaničnih podataka o broju ubijenih u građanskom ratu u Južnom Sudanu, prema procjenama od prije više mjeseci taj broj veći je od 10.000.
“Da nismo otvorili vrata, mnogo bi ljudi bilo ubijeno”, kazao je Handžić.
“Jako loše iskustvo koje sam imao u svojoj zemlji – situacija vrlo slična ovoj – govorilo mi je da bi se to ovdje moglo ponoviti. Da je neko 1995. učinio ono što smo mi ovdje, moji sugrađani, rođaci i komšije danas bi bili živi”, dodao je Handžić.
