“Vidim vas na tribinama, znam da me gledate, zahvalan sam vam što to radite. Želim samo da znate sljedeće: ‘Želite li da znate šta mislim, da znate ko sam i šta sam? Ne mogu vam to otkriti i dati. Ali vam mogu dati 90 minuta mog srca na terenu. Davao sam vam ga do sada 25 godina. Dao sam cijelu svoju karijeru za samo jedan klub. AS Roma”.
Fudbaler o kojem vam danas donosim priču je izumiruća vrsta u fudbalu. Teško da se takav fenomen i takva odanost više ikada mogu pojaviti na bilo kojem dijelu Planete. Kažu da je varao sve svoje djevojke i sve svoje žene, ali da nikada nije prevario samo jednu. Romu.
Malo je fudbalera na pomen čijeg imena odmah pomisliš na ime kluba. Kada mi neko u bilo koje doba dana i noći kaže “Francesco Totti” automatski pomislim na Vučicu. Na Romu. Na Rim. Na moćno Rimsko carstvo koje je stoljećima bilo strah i trepet na svjetskoj mapi. A takav je i njegov vođa. Zaboravite sve careve koje je Rim imao. On je najveći. Il Capitano. Najveći car od svih careva koji su se pojavili nedaleko od Koloseuma. Vječni vođa. Francesco Totti.
Prvo sjećanje na Tottija baca me unatrag 17 godina i na Evropsko prvenstvo u Holandiji i Belgiji. Italija je u polufinalu istog igrala protiv domaćina Holandije, a nakon što Tulipani nisu iskoristili čak dva penala u igri, na kraju se stiglo do izvođenja penala koji su odlučivali putnika u finale. Holanđani nisu mogli da pogode ništa, ali zato jeste Totti. I to na kakav način. Sve je krenulo od Antonina Panenke sa Eura iz 1976. godine, ali sam ja svoju prvu “panenku” u životu zapamtio upravo na tom Euru u Holandiji i Belgiji kada je Totti na mangupski način prevario Van der Sarra i tako odveo Italiju u finale koje će nešto kasnije izgubiti od Francuza. Za mene je “panenka” rođena onda kada ju je izveo upravo on. Totti. Kakav način da te neko zapamti i da mu na taj način ostaneš u sjećanju.
“Odličan igrač. Nevjerovatan fudbaler. Kakav je to samo fenomen”, rekao je jednom prilikom za Tottija Lionel Messi.
A kada Maradona za tebe kaže da si najbolji, onda nije potrebno da pomjeraš neke druge granice.
“Totti je za mene najbolji igrač na Planeti. On je klasični predstavnik talijanskog fudbala i navijači će se zabaviti s njim”, rekao je prije 13 godina Diego Maradona.
Jedan od najtežih trenutaka u karijeri Totti je imao pred početak Mundijala u Njemačkoj 2006. godine kada je imao ozbiljnih problema s povredom. Doktori nisu dali dobru prognozu, ali prije toga niti dijagnozu, pa su svi bili ubijeđeni da će Totti propustiti Mundijal. Svi su bili ubijeđeni u to osim Marcella Lippija koji je vjerovao da se Totti može oporaviti. Iako se radilo o stravično teškoj i komplikovanoj povredi koljena koja je mogla da bude i kraj karijere za Tottija (sve do Mundijala je u koljenu nosio metal kako bi se koljeno što bolje oporavilo), Francesco je na kraju odigrao svih sedam utakmica Italije na Mundijalu, te je postigao neke od najvažnijih golova kao što je onaj protiv Australije u 90. minuti osmine finala SP.
“Francesco Totti je klasični fudbalski umjetnik, istinski stvaralac. Totti je prava desetka koja se danas rijetko viđa u fudbalu”, rekao je jednom prilikom Michel Platini.
Ono što Tottiju omogućava status kojeg u Italiji zadugo niko neće imati je to da je veliki filantrop i da je do sada pomogao brojnim ljudima u nevoljama. Još uvijek se pitate kako je moguće da odrasli ljudi plaču na tribinama Olimpica? Francesco Totti je veći od fudbala, od života, od svega. Za navijače Rome je samo jedan car. Mangup duge kose sa brojem 10 na leđima. Naprijed grb kojeg nikada nije izdao, a imao je ponude sa svih strana. Neobično sam počeo da cijenim i “gotivim” ovog lika kada je odbio ogromne novce madridskog Reala. Florentino Perez je očajnički pokušavao da Tottija dovede u Galacticose, ali je u Rimu uvijek dobijao isti odgovor. Ne, ne i ne. Ja pripadam samo Romi. Ljubav koja se ne može porediti niti s jednom na svijetu. Nikada.
“Totti je besmrtan i on je simbol fudbala. U karijeri mi je jedino žao što nikada nisam radio s njim”, rekao je jednom prilikom Carlo Ancelotti.
Sezona je 2005/06. Roma se bori sa Interom za Scudetto, te gostuje na Meazzi. 75. je minut. Totti uzima loptu na 60-ak metara od gola Intera. Vara nekoliko igrača, prolazi kao brzi voz i na kraju lob. Lob preko Tolda za historiju. Lob preko golmana Intera za vječnu slavu. Lob koji te upisuje u besmrtnike i legendu. Lob koji te najavi kao posljednjeg rimskog cara. Lob ala Totti. Grande Totti.
Ne postoji fudbaler na Planeti koji je na tako mangupske i šmekerske načine postizao golove. Ko je mogao da sanja da će 16-godišnjak koji je zaigrao za Romu još daleke 1992. godine danas na svom kontu imati 783 nastupa i 307 golova. Da nije bilo teških povreda u karijeri, danas bismo vjerovatno pričali o hiljadu nastupa i 500 golova. Neko što nikada niko u modernom fudbalu vjerovatno nikada nije učinio kada je u pitanju samo jedan klub. Punih 25 godina u samo jednom klubu. I onda si više od legende. Uostalom, na kraju nije ni bitno što sa Romom nisi osvojio više trofeja od jedne titule prvaka Italije i dvije titule u Kupu Italije.
Čizma je kolijevka fudbalskog romantizma. Na Čizmi su se uvijek mogli naći oni najveći mangupi koje su svi voljeli. A danas? Teško da ćete ih pobrojati na prste samo jedne ruke. Na kraju sezone se oprašta Totti. Odlazi još jedan romatnik koji je uveseljavao navijače Rome punih 25 godina, ali i brojne ljubitelje fudbala, jer ako ne volite Tottija onda nešto s vama očito nije uredu.
Posljednji put će, 28. maja ove godine, Totti istrčati na sveti travnjak Olimpica kao fudbaler Rome. Roma – Genoa, posljednje kolo Serije A u sezoni 2016/17. Ispred njega navijači koji su tu bili uvijek. Ponos. Carska zasluga i ljubav. Traka na desnoj ruci i grb Rome na lijevoj strani grudi. A iza njega?
“Vidim vas na tribinama, znam da me gledate, zahvalan sam vam što to radite. Želim samo da znate sljedeće: ‘Želite li da znate šta mislim, da znate ko sam i šta sam? Ne mogu vam to otkriti i dati. Ali vam mogu dati 90 minuta mog srca na terenu. Davao sam vam ga do sada 25 godina. Dao sam cijelu svoju karijeru za samo jedan klub. AS Roma”.
Iza njega 25 godina života za Romu i za fudbal. Stoga, teško je ne napisati neliko rečenica za ovu fudbalsku ogromnoću. Roma nakon njega više nikada neće biti ista. Nogomet na Čizmi više nikada neće biti isti. FUDBAL neće biti isti.
Odlazi posljednji rimski car. Odlazi još jedan talijanski romantik zbog kojeg morate da volite ovaj sport. Odlazi Francesco. Zdravo Cezare, pozdravljaju te oni koji će umrijeti. Ave Francesco. Ave Totti!
