Najteži zadatak na svijetu je posljednji pozdrav s voljenom osobom
Laura Levis (34) umrla je nakon strašnog napadaja astme. Njezinog supruga Petera to je shrvalo. Objavio je na Facebooku vrlo dirljivo pismo u kojem piše koliko ju je volio, zahvaljuje svima koji su brinuli za nju, osoblju bolnice u kojoj je u nesvijesti provela zadnjih sedam dana svojeg života…
Opisao je posljednje trenutke s njom prije nego je napustila ovaj svijet:
Želim zahvaliti svima vama koji volite najljepšu osobu na svijetu, Lauru Levis, koja je moja žena, moja najbolja prijateljica, moja vječna srodna duša neovisno u kojoj dimenziji je sada, piše 24sata.
Sinoć na 4. katu intenzivne njege u bolnici Cambridge dogodilo se nešto nevjerojatno. Laura nas je trebala više nego ikada, trebala nas je odmah. Zvao sam sve ljude koji su prošli kroz njezin život i obilježili ga – od ljudi iz djetinjstva, prijatelja, kolega, ljudi s kojima je vježbala u teretani , članova pikado tima, bivših urednika, mentora, susjeda itd.
Sve sam ih pozvao da dođu u bolnicu i kažu joj da se nastavi boriti, da budu uz nju. Nisam znao koliko ljudi će se pojaviti, vremena nije bilo puno. Prvi se pojavio oko pet sati, a onda je počelo dolaziti sve više njih. Napunili su cijelu čekaonicu, a onda se krenula popunjavati i druga. Nitko u bolnici nikada nije vidio ništa slično, ali zahvalan sam im što su to dopustili.
Laura i ja smo prošloga petka planirali otići na nachose i jabukovaču nakon posla. Ona se veselila tome, odricala se ugljikohidrata cijeli tjedan. Zato sam iz restorana u koji smo trebali ići naručio nachose za sve koji su došli i jabukovaču. Njezina djeveruša je svirala na gitari i pjevala, njezina kuma je donijela mnoštvo fotografija, a njezina i moja obitelj prisjećali su se svih dogodovština. Prepričavali smo ih, smijeli se i plakali u isto vrijeme, grlili se…
Jedan po jedan ulazili su u njezinu sobu koja je bila oblijepljena fotografijama iz našeg života, s našeg bajkovitog vjenčanja prije dvije godine… S njom je bio i Paddy, naša mala ovčica koju smo donijeli s putovanja po Irskoj. Odmarala se na njezinim prsima. Uz nju je bio i Paleo, plišani mačić kojeg sam uspio pronaći u bolničkoj trgovini.
Svi su je držali za ruku, govorili joj koliko je vole, koliko ih je inspirirala u životu, koliko je lijepa i seksi, zabavna, pametna i koliko je velik borac – najjača žena koju su ikada upoznali.
Znam da je čula svaku riječ svojom divnom dušom, kad već nije mogla svojim ušima. Moj prijatelj iz djetinjstva Brian Anderson, koji sad pjeva u New York Metropolitan operi, je zapjevao u bolnici pjesmu koju nam je pjevao na vjenčanju. Svi su plakali.
Laura će uvijek biti sa mnom, biti će dio mene. Najveći dio mene. Tebi, ljubavi moja, moj mali lemuru. Čekaj me.
