Da je kojim slučajem situacija obrnuta, da kod nas prate mlađak a u Saudijskoj Arabiji astronomskim putem utvrđuju početak ramazana, oni bi našli neki drugi izgovor za razmimoilaženje sa zvaničnim bosansko-hercegovačkim vjerskim institucijama i autoritetima. Samo nekoliko godina unazad, isti ti ”stručnjaci” su pratili pojavu mlađaka sa nekih portugalskih visova, jer im navodno saudijske kadije i ”posmatrači mlađaka” nisu bili dovoljno povjerljivi i pouzdani.
Nevjerovatno je s koliko samo negativne energije i netolerancije prema drugim muslimanima ti ljudi nastupaju. Zašto im je sve ovo potrebno? Zašto nam kvare ramazanski ambijent ”teškim” pitanjima oko kojih se velika muslimanska ulema, kroz dugu povijest, nije mogla usaglasiti. Nije valjda da misle da će oni rješiti ono što nisu mogli rješiti bolji i bogobojzaniji ljudi od njih.
Prestanite već jednom sa isticanjem razlika i radite na zbližavanju muslimanskih safova i srca. Obveseljavjte a nemojte rastuživati, olakšavajte a ne otežavajte. Prestanite omalovažavati sebe, svoj narod i ulemu. Da, naša ulema nije idealna, ima joj se puno toga prigovoriti, ali nije nije ni bolja ni gora od uleme u drugim muslimanskum zemljama. Ima se puno toga zamjeriti i arapskim državama i njihovoj ulemi, ali to nije tema ovog mog kratkog komentara.
A da spomenutoj braći nije u cilju istina, nego tjeranje nekog svog vlastitog pravca i inata, dokazuje njihovo svjesno prikrivanje informacije da je jemensko Visoko šerijatsko vijeće, koje se, također, u utvrđivanju početka i kraja ramazana, oslanja na optičko posmatranje mlađaka, obznanilo da je viđen mlađak i današnji dan proglasilo prvim danom ramazanskog posta. (http://www.alkhabarnow.net/news/130712/2014/06/27/). Zašto bi “saudijsko” viđenje mlađaka, bilo preče od “jemenskog”, ili bilo čijeg drugog? Zar, ako se već zalažu za koncept ”jedinstvenog utvrđivanja početka ramazana”, nisu bili dužni postupiti u skladu sa informacijama jemenskog Visokog šerjatskog vijeća?
U nastavku, prenosimo vam dijelove fetvi i rezolucija dviju renomiranih islamskih institucija o ovom pitanju, nakon kojih ne bi trebali imati nikakvih nedoumica o tome kako postupiti u slučaju postojanja različitih (suprostavljenih) mišljenja oko utvrđivanja početka i kraja ramazana.
Nakon razmatranja ovog pitanja, Islamski pravni kolegij donio je odluku u kojoj se kaže: “…Nema potrebe za pozivanjem i obavezivanjem svih muslimana u svijetu da zajedno nastupaju s postom i proslavljanjem islamskih praznika, jer poziv na jedinstvenost u tome uistinu neće ujediniti muslimane, kako to neki misle (učenjaci koji zastupaju mišljenje da je, ukoliko se ustanovi pojava mlađaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana da postupe po tom viđenju mlađaka i da poste). Također, savjetujemo da se ustanovljavanje mlađaka ostavi muftijstvu i šerijatskim sudnicama u islamskim zemljama jer je to od koristi svim muslimanima. Ono što će ujediniti muslimane jeste njihova odlučnost u sprovođenju Allahove, subhanehu ve te‘ala, Knjige i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njihovim svakodnevnim poslovima…”, Tevdihul-ahkam, 3/456
Vijeće učenjaka u Saudijskoj Arabiji na svom zasjedanju 13. 8. 1392. hidžretske godine, nakon razmatranja ovog pitanja, donijelo je sljedeću odluku: “Od pojave islama prošlo je već četrnaest stoljeća i ne znamo da se ikada do sada desilo da su muslimani cijelog svijeta, na osnovu viđenja mlađaka u jednom mjestu, zajedno proslavljali islamske praznike. Tako da, članovi ovog vijeća donose odluku da se ostane pri dosadašnjem stavu i da svaka islamska država (muslimanski narod) zadrži pravo na izbor mišljenja koje smatra ispravnijim, konsultujući svoje učenjake, bez obzira da li oni uvažavali ili ne uvažavali, razlikovanje mjesta na kojima se pojavljuje mlađak i na osnovu toga donosili odluku o nastupanju posta.”, Tevdihul-ahkam, 3/454, i Medžmu‘ul-fetava, 15/95. Prijevod Hajrudin Ahmetović, prof., http://www.n-um.com/?q=node/5365).
Krajnje vrijeme da se odlučno suprostavimo pojedincima koji svojim isključivim i ekscentričnim tumačenjem vjere i vjerskih tekstova unose nemir i smutnju u, ionako podijeljene, hlabave, razbijene i oslabljene, muslimanske safove. Našoj braći i sestrama poručujem da postupe prema spomenutim rezolucijama i fetvama i da se ne osvrću na iznimna mišljenja samozvanih i samoporoglašenih vjerskih autoriteta.
