Sjever Kosova treba rješavati brzo, obzirom da je situacija na Balkanu vrlo napeta u ovom trenutku, i sve što se odlaže radi nekih boljih rješenja može prouzrokovati sukobe, kaže u intervjuu za RSE istoričar Ivo Banac, profesor emeritus na Yale Univerzitetu i na Zagrebačkom univerzitetu.
On ističe da bi plan o evropskom regionu sjevera Kosova, umjesto zajednice srpskih opština, zasnovan na ideji Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, mogao predstavljati rješenje za sjever, kao što je to slučaj u Istri. Banac, međutim, dodaje da bi taj isti status mogli tražiti Preševska dolina i Sandžak.
RSE: Kosovo i Srbija su sa tehničkog dijaloga prošle godine prešli i na politički, koji vode premijeri dvije zemlje, sve to uz posredstvo EU. Kako gledate na ovaj politički dijalog koji se vodi u Briselu?
Banac: To je bilo neminovno, premda moram reći da nisam u početku bio siguran hoće li Beograd prihvatiti ovakvu incijativu. Međutim, izgleda da su pošli tim putem, premda nisam siguran da će konac biti onako optimističan kao što možda žele u Briselu. Ali, to je počelo. Zapravo, u konačnici jedino političko rješenje može dovesti do normalizacije odnosa između Beograda i Prištine.
RSE: Ono što je usporilo tok ovog dijaloga su nadležnosti asocijacije opština sa srpskom većinom. Dok kosovska strana ponavlja da neće dozvoliti kreiranje Republike Srpske na teritoriji Kosova i da neće da pristanu da izvršne i zakonodavne nadležnosti, Beograd ipak insistira na ovlašćenjima te zajednice. Kako vi vidite rješenje tome?
Banac: Prije svega ja mislim da je taj termin, zajednica srpskih općina, koji nažalost koristi i kosovska strana, upotrijebio ga je čak i premijer Thaci, nije ispravna. Ne može postojati nekakva zajednica srpskih općina, jer nema nikakvih srpskih općiina na sjeveru Kosova. Eventualno može postojati ono što, koliko mi je poznato, jest u tekstu sporazuma što je baronesa Ashton ponudila, a to je europski region Sjever Kosova. To može biti, to je neutralno ime. Ako je to sadržaj, onda to ne bi bilo ništa bitno različito od nekih pokrajnskih situacija, koje postoje, recimo, u Hrvatskoj. Tako se Istra opredijelila u kontekstu Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Mislim da bi to bilo savršeno prihvatljivo za Kosovo. Hoće li biti prihvatljivo za Srbiju? Bojim se da neće, barem po onome što sam čuo iz raznih izjava koje su srbijanski predstavnici dali zadnjih dana. Primjerice, predsjednik Nikolić je rekao da se to svodi na okvir unutar prištinske administracije, što je tačno, ali ja mislim da ne treba ništa bolje očekivati. I to je zapravo jedini način da se riješi ovo pitanje, ukoliko se doista ne želi postići nešto poput Republike Srpske, što mislim da ne može biti cilj ni Brisela, a svakako ne Kosova.
RSE: Koliki bi stepen ovlašćenja taj region mogao da ima?
Banac: On bi mogao da ima niz ovlaštenja, uključujući neke za koje mislim da već stoje u prijedlogu sporazuma, gdje može biti stanovitih, čak i međunarodnih kontakata oko vrlo određenih pitanja prekogranične suradnje. Ali to ni na kakav način ne znači da će tu postojati jedan posebni korpus separatum, koji će biti zapravo produžena ruka Srbije, kao što je bio slučaj do danas, i jest slučaj i danas.
RSE: Da li vjerujete da bi jedan takav region mogao da radi pod kosovskim zakonodavstvom?
Banac: Ja mislim da je to jedini put, i kada bi se to postiglo, onda bismo ovdje imali sva rješenja koja su predviđena ovom Poveljom evropskog regionalizma. Primjerice, kada idete u Istru, vi ćete vidjeti da je na javnim zgradama sve dvojezično – hrvatski i italijanski, da se vije talijanska zastava, da je dvojezičnost čak i šira od službene upotrebe, ali naravno, nema nikakvog državnog povezivanja sa Italijom. To bi bilo potpuno nezamislivo, i to se ne može očekivati.
RSE: Koliko vjerujete u sprovođenje sporazuma u praksi? Da li je potreban vremenski okvir ili garant?
Banac: To ovisi o tome kako se dvije strane dogovore, i dakako od toga što bi Brisel želio poduzeti. Koliko sam razumio i oko toga postoje stanoviti nesporazumi između potpisivanja vrlo tvrdog sporazuma, do neke vrste interegnuma, a gdje bi zapravo Brisel arbritrirao između dvije strane.
RSE: U svakom slučaju, izgleda da obje strane moraju da učine određene kompromise. Koji je maksimum na šta bi Srbija pristala?
Banac: Teško je reći. Od onog što sam čuo, posebno iz izjava nekih srbijanskih političara, najrecentnije je ono što je Dragan Marković Palma rekao, bojim se da Srbija neće pristati na ovakvo jedno rješenje, odnosno na nacrt sporazuma koje je baronesa Ashton ponudila. Tako da se nalazimo u jednoj situaciji gdje smo već i prije bili. Vi ćete se prisjetiti Rambujea, i znate točno na šta alaudiram. Ali, možda ipak prevagne činjenica da za Srbiju postoje stanoviti plusevi u ovom aranžmanu. Srbija bi, primjerice, dobila datum za početak pregovora za ulazak u EU, što Kosovo ne bi dobilo. To jeste jedan disbalans koji je protiv interesa Kosova. Kada bismo, što se tiče integracije u EU, pristali na jednak tretman prema Kosovu, onda bi situacija bila prihvatljivija i prema jednoj i prema drugoj strani.
RSE: I Kosovo i Srbija su pred važnom odlukom EU o njihovom procesu integracija. koliko EU daje mogućnosti Srbiji i Kosovu da se više približe uniji?
Banac: I to je upitno. Naravno, u ovom trenutku kriza u Evropi, svako širenje čini problematičnim i vjerovatno dugoročnim. Tako da, bojim se da ukoliko ne dođe do odluke u Beogradu da se prihvati ovakav kompromis, zbog početka pregovora o integraciji, što je opet na dugom štapu, da će se ovi pregovori jednostavno produžiti i da će mali pomaci prema nekakvom kompromisi biti u kontinuitetu.
RSE: Kako ocijenjujete ulogu, odnosno angažovanje međunarodne zajednice, u ovom dijalogu?
Banac: Ja mislim da oni pokušavaju. Koliko je ovo inicijativa EU, koliko je SAD zapravo motor iza ovog prijedloga sporazuma, to je teško procijeniti. Mislim da je više ovo potonje slučaj. Ali bilo kako bilo, ja mislim da je to još uvijek nedovoljno jer ovo pitanje treba rješavati brzo, upravo zbog toga što je opšta situacija na Balkanskom poluostrvu vrlo, vrlo nategnuta u ovom trenutku, i sve ono što odgađa neka bolja rješenja, može postati uzrokom sukoba. Ti sukobi se više ne bi zadržali na jednoj od zemalja ove regije, nego bi postali, bojim se, jedna mnogo šira pojava.
RSE: Premijer Dačić s vremena na vrijeme pominje opciju podjele. Kakve su posljedice tako nečeg?
Banac: Ja mislim da bi to imalo fatalne posljedice po region, a to sam vam i u više navrata spomenuo. Jer naravno, dok razgovaramo o kosovskom pitanju, ne smijemo zaboraviti da je i u BiH jedna posvemašnja kriza. Da se upravo sada mnogo razgovara o reformi Federacije, o novoj kombinaciji za budućnost BiH, i to nikako ne može biti odijeljeno od ovog što bi, recimo, podjela Kosova značila. Uostalom, čak i ovaj prijedlog evropskog regiona sjevera Kosova ima stanovite implikacije, ne za Bosnu, ali za Srbiju. Mislim da, kada bi se ovo postiglo, mislim da bi sljedeća tačka dnevnog reda bila traženje istog statusa od strane Preševa, eventualno stanovitih opština Sandžaka, ili cijelog Sandžaka. Tako da, uvijek kad date jednome, morate dati i drugome, i to je jedan zakon koji je postao nezaobilazan. Naravno, kad se uzme u obzir da EU, pa i SAD zapravo ne vjeruju u forsiranje jakih država u ovom dijelu svijeta. Možda bi takvo jedno rešenje bilo održivije barem u ovakvim situacijama.
