Kriminalistički psiholog i profesor Robert D. Hares sa kanadskog univerziteta Britanske Kolumbije kreirao je tzv.PCL-R test, metodu koja se koristi za utvrđivanje je li neko psihopata. Naglašava da kod takvih pojedinaca osobine poput kajanja i empatije potpuno izostaju.
Uz površne osjećaje, psihopatama je u ekstremnim slučajevima sasvim svejedno jeste li živi ili mrtvi. Iako su neki od njih nasilni kriminalci, to ne znači da svi psihopate žive s one strane zakona.
Hares je svoj test podijelio na 20 kriterijuma. Svaki nosi 0 bodova (ako se ne odnosi na osobu koja ga riješava), 1 bod (ako se odnosi djelimično) i 2 (potpuno se odnosi).
Ovo su kriterijumi koji ga čine:
– rečitost i površan šarm,
– veliko samopouzdanje,
– patološko laganje,
– prepredenost/manipulativnost,
– nedostatak kajanja,
– emocionalna površnost,
– bezosjećajnost i nedostatak saosjećanja,
– odsutnost spremnosti da se preuzme odgovornost za vlastite postupke,
– čest osjećaj dosade,
– parazitski način života i nedostatak realnih dugoročnih ciljeva,
– impulsivnost, neodgovorno ponašanje,
– nesposobnost kontrolisanja vlastitog ponašanja,
– upadljivo ponašanje u ranom periodu života,
– maloletnički kriminal,
– različita krivična djela,
– kršenje uslovne presude,
– više brakova i promiskuitetno seksualno ponašanje.
Psihopata bi imao 40 bodova, ali svako ko skupi najmanje 30 bodova prema Haresu ispunjava kriterijume za “dijagnozu“.
– Neki ljudi ispunjavaju kriterije za psihopate, ali ne dovoljno da bi mogli prouzrokovati probleme. Često su to naši prijatelji u čijem nam društvu može biti zabavno – objasnio je kanadski stručnjak. Dodao je i da neke osobine psihopata ne moraju nužno biti mane.
Sa kolegom Paulom Babiakom napisao je knjigu “Zmije u odijelima: Kad psihopate idu na posao“.
U njoj su analizirali 203 preduzetnika i ustanovili da je četiri odsto ispitanika imalo veliki broj bodova na PCL-R testu, što samo potvrđuje kako nedostatak moralnosti i saosjećanja prema patnjama drugih mogu koristi za beskrupulozni napredak na poslu.
