Predstavnici vlasti u regiji prema građanima u vrijeme pandemije odnose se kao roditelji pušači koji svojoj djeci brane da puše. Ukratko: ne odgajaju, nego dresiraju. Evo samo nekih primjera:
Aleksandar Vučić je tako 22. marta bio u posjeti Mađarskoj, a po povratku u Srbiju nije išao u samoizolaciju, prilikom posjete Novom Pazaru uručivao je respiratore bez maske na licu…
Milorad Dodik je posjetio Srbiju, a po povratku u Bosnu i Hercegovinu nije bio u samoizolaciji.
Fadil Novalić nas je sve nasmijao svojim nesnalaženjem prilikom stavljanja maske, ali nakon smijeha, pojavila se briga: zar je moguće da premijer Federacije BiH za sve vrijeme pandemije nije naučio kako se stavlja maska? Da li to znači da je nikad ne nosi?
Prije svega navedenog, bio je sudionik proslave u konjičkom preduzeću Igman, odakle je krenulo formiranje jednog od najvećih klastera u BiH. Zbog toga je pretrpio oštre kritike, ali ga to nije ubijedilo da se počne ponašati drugačije. Novalić je fotografisan u šetnji s prijateljima Vilsonovim šetalištem bez maske, rukavica i bez poštivanja socijalne distance.
Odvojeni od realnosti
Brojni su i drugi autoriteti kako u BiH, tako i u regiji koji ne poštuju mjere koje su sami nametnuli građanima i svakodnevno više puta upozoravaju na važnost njihovog poštivanja.
Nije rijedak slučaj da u vanrednim situacijama vlast sebe postavi iznad pravnog poretka koji nametne. Naš problem je, međutim, što je ona to uradila i prije pandemije. Nije se moglo govoriti o jednakom pravnom statusu političara i običnih građana. U novonastaloj situaciji, građani su na privilegovanost političara ogorčeniji, bar što se tiče njihovih reakcija na društvenim mrežama, ali drugačije nije ni moguće.
Razlog se krije u činjenici da smo došli do upravljanja golim životima i da je biopolitika postala jedina politika u najvulgarnijoj svojoj dimenziji. Vlast je dala sebi ulogu da u ime navodnog spašavanja života kao biološke kategorije, isključuje ljude iz života kao društvene kategorije.
Pritom, mnogo je nedorečenosti. Opravdano je pretpostaviti da će gašenje firmi, brojni otkazi i sl., uticati i na mogućnost održanja života kao takvog za brojne ljude. Koga su onda spasili? S druge strane, imamo virtuelnu društvenost, gdje nema mogućnosti širenja korona virusa, ali i tu se cenzuriše i nastoji zatomiti mišljenje pod izgovorom suzbijanja panike.
Vlast, pritom, sebe nije isključila ni iz čega. Brojni njeni predstavnici, kako sam navela, ne poštuju zdravstvene preporuke, a često šire i paniku, pritom ne trpeći nikakve sankcije. Upravo to je teže progutati nego sve mjere koje moramo poštovati i rizike kojima smo izloženi.
Na momente se stiče utisak da je važniji cilj demonstrirati moć nad građanima nego prevenirati i suzbijati koronu. To ih prikazuje u dimenziji kliničke sociopatije. Radi se o tolikoj odvojenosti od realnosti da su ulogom potčinjavanja ljudi zaokupljeni do te mjere da ne vide ni stvarnu opasnost od virusa po sebe same.
Odnos ozbiljnih državnika prema pandemiji
Na sreću, možemo vidjeti kako se ozbiljni državnici s ovim problemom nose. Angela Merkel je fotografisana u prodavnici u kojoj kupuju i obični građani i kupila je najelementarnije stvari – time je poručila da život treba nastaviti kao i dosad, bez bespotrebnog gomilanja zaliha te suzbila paniku građana izazvanu glasinama o mogućim nestašicama hrane.
U Švedskoj vlast ima prilično fleksibilan odnos prema korona virusu, ali takav odnos preporučuje i građanima. Justin Trudeau najavio je proizvodnju 30.000 respiratora u Kanadi, čime je ulio povjerenje građanima u sposobnost države da se izbori s pandemijom.
A Novi Zeland je već proglasio pobjedu nad korona virusom. Tamo je četiri sedmice bio potpuni karantin. U toj zemlji, od 1.210 zaraženih samo je jedna osoba umrla.
Uporedimo to s BiH u kojoj u trenutku pisanja ovog teksta ima 841 zaraženih, od kojih je umrlo 35.
Novozelandska premijerka Jacinda Ardern je svim građanima poslala sms sljedeće sadržine: “Ponašajte se kao da imate COVID-19. To će spasiti živote. Odradimo svi svoju ulogu i ujedinimo se protiv COVID-19”. Objavljivala je videa iz samoizolacije i putem društvenih mreža komunicirala sa građanima s ciljem stvaranja kolektivne svrhovitosti, u čemu je i uspjela.
Ona se čak nije ponašala ni kao prva među jednakima, već jedna od jednakih kojoj je posao upravo to, da među ljudima stvara zajedništvo s ciljem stvaranja boljih uslova za život svih njih, kao što je posao trgovca da prodaje. Bez nametanja osjećaja manje vrijednosti građanima niti potenciranja vlastite superiornosti u odnosu na njih.
Kazna za ministra zdravstva
Novozelandski ministar zdravstva je prekršio karantenu, ali sebe javno zbog tog čina nazvao idiotom i ponudio ostavku. Ardern je rekla da bi tu ostavku potpisala kad time ne bi zemlju dovela u veću opasnost od korona virusa. Ali uprkos tome je profesionalno degradiran.
Ipak, radi se o velikom stručnjaku, kao što su svi u njenom timu. Ardern ima savjetnicu za pitanja nauke, zove se Juliet Gerrard, a doktorirala je iz hemije i biohemije. U tim je, samo zbog korona virusa, uključila i biohemičarku Siouxsie Wiles koja je sve vrijeme pandemije bila zadužena da javnost pravovremeno i pravilno informiše o COVID-19. Služila se, između ostalog, i stripom i animacijom, a građane starije od 70 lično je pozivala i razgovarala s njima.
Jasno, nećemo nikad imati takve lidere. Međutim, jako je važno da znaju kako ih imamo s kim porediti i da na to imamo pravo.
Ne očekujemo od Novalića ili Dodika da sjede s vrhunskim biohemičarima i slušaju njihove savjete, ali, ako neki već to mogu, od njih barem očekujemo da znaju staviti maske i poštuju mjere koje sami nameću. U suprotnom, ovdje će nas biti sve manje, a razlog tome neće biti korona, nego upravo oni.