Na predsjedničkim izborima koji će se 4. decembra održati u Austriji glasači će birati između nezavisnog kandidata Alexandera Van der Bellena i kandidata desničarskog FPÖ-a Norberta Hofera.
S obzirom na to da je razlika u popularnosti između dva kandidata minorna, stručnjaci navode da će nijanse odlučivati o pobjedniku. Jedna od važnih nijansi je i stav glasača porijeklom sa Balkana. Iako ne postoje tačni podaci o brojnosti te grupe glasača, podaci ukazuju na to da se radi o minimalno 100.000 osoba.
Pored toga, više od 150.000 osoba porijeklom iz Srbije kao i 155.000 osoba porijeklom iz BiH živi u Austriji. Stoga i ne čudi da su Van der Bellen i Hofer zauzeli jasne, iako dijametralno suprotne, stavove o različitim dešavanjima na Balkanu nastojeći privući glasove različitih etničkih grupa.
Stavovi kandidata o RS-u
Što se tiče statusa RS-a i podrške koju predsjedniku tog entiteta Miloradu Dodiku javno pokazuje Norbert Hofer, Van der Bellen je kazao “da ne smatra da je dobro da Austrija jednostrano podržava bilo kojeg političkog lidera na Balkanu“. Eventualne promjene granica u BiH on smatra destabilizirajućim.
S druge strane Hofer za RS kaže da prije svega podržava “pravo samoopredjeljenja naroda“ te ističe da je princip nepovredivosti granica na Zapadnome Balkanu napušten već početkom 1990-ih godina kada su “unutarjugoslavenske administrativne granice preko noći postale državne granice“. Za nastojanja RS-a ka što većoj samostalnosti Hofer ima razumijevanja.
– Ako se Bosna i Hercegovina odvojila iz tadašnje Jugoslavije, i to bez odluke naroda, onda se nastojanja Republike Srpske mogu lakše razumjeti – kaže predsjednički kandidat FPÖ za predsjednika Austrije, previđajući pri tome referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine koji je prema preporuci Badinterove komisije održan 1. marta 1992. godine.
Dok Hofer Srbiju navodi kao zemlju sa “najboljim ocjenama“ u procesu pristupanja EU, Van der Bellen ističe da “bez priznanja Kosova Srbija ne bi trebala ući u EU“. Iako oba kandidata imaju dobro mišljenje o doseljenicima sa Zapadnog Balkana u Austriji, Hofer ističe da su mu prve komšije u Gradišću, pokrajini iz koje dolazi, Srbi te da je, sudeći prema iskustvu iz posljednjih desetljeća, integracija kršćanskih doseljenika u Austriji “lakše provodiva“. Stoga je za očekivati da će Hofer dobiti i značajnu podršku ovog dijela biračkog tijela.
Glasanje Bošnjaka i Srba
O ovom pitanju smo razgovarali i sa Nedadom Memićem, bečkim novinarom i lingvistom porijeklom iz Sarajeva, dugogodišnjim glavnim urednikom magazina KOSMO u Beču, i saradnikom vodećih austrijskih listova Der Standard i Wiener Zeitung. Doktorirao je na temu jezičkog kontakta između austrijskog njemačkog i bosanskog jezika.
U razgovoru za Faktor on ističe da što se tiče ponašanja osoba iz bivše Jugoslavije, tu je politička sklonost prema jednom ili drugom kandidatu često povezana s etničkom pripadnošću.
– Bošnjaci koji su naturalizirani Austrijanci velikom će većinom izabrati ljevičarskog kandidata Alexandera Van der Bellena. Razlozi su jednostavni. Desničarski kandidat Norber Hofer kritičan je prema muslimanima kao i njegova stranka, a posljednjih nekoliko godina ta stranka održava intenzivne veze s režimom Milorada Dodika u Banjoj Luci. Ne treba zaboraviti da je predsjednik FPÖ-a Heinz-Christian Strache u nekoliko navrata otvoreno izjavljivao da BiH treba podijeliti, RS priključiti Srbiji i slično. I Norbert Hofer je u intervjuu koji je dao meni za Deutsche Welle rekao da “razumije Republiku Srpsku” i njena nastojanja ka što većem osamostaljenju – pojašnjava Memić.
Dodaje da “što se tiče Srba, a djelomično i Hrvata, ne može se isključiti određena podrška za Hofera. Razlozi kod Srba su što je FPÖ proruska partija koja je 2008. jasno osudila priznanje Kosova. U službenoj retorici FPÖ-a Srbi su narod koji se stoljećima branio od islama. Kod nacionalističkih Srba ova retorika svakako pada na plodno tlo“.
Jačanje populizma u Evropi
Pojašnjava i da “posljednjih 15 do 20 godina kontinuirano jača desničarski populizam u Austriji koji reprezentira stranka FPÖ“.
– Sjetimo se Jörga Haidera i njegovog ulaska u Saveznu vladu 1999. kada je EU Austriji kao svojoj članici nametnula sankcije. Jačanje desnice u Austriji dio je evropske tendencije jačanja konzervativnih i desničarskih populističkih stranaka. Uzroci su mnogobrojni, a najviše se tiču političkog predstavljanja “malih” ljudi odnosno običnih radnika, ljudi koji zarađuju ispodprosječno i koji su gubitnici sistema – navodi on.
Ističe da su migracije druga velika tema, te njene posljedice poput porasta udjela stranog stanovništva, a posebno muslimana koji se u zapadnim medijima povezuju s terorizmom, nasiljem, neslobodama i ugnjetavanjem žena.
– Veliki broj Austrijanaca protivi se masovnoj migraciji, dok je najnovija izbjeglička kriza pojačala odbojnost prema strancima u zemlji. Kratko rečeno, veliki broj Austrijanaca smatra da u njihovoj zemlji ima previše migranata, da su ti migranti često tu samo radi iskorištavanja socijalne države. Ovakve, djelomično jake, predrasude rasplamsava i desničarsko-populistička retorika koju često zastupaju i tabloidi koji se tradicionalno najviše čitaju u Austriji – kazao je Memić.
