Svaki izborni ciklus Srebrenica postaje poprište političkih obračuna. Prosperitet se žrtvuje za vlast koja na kraju, kroz srebreničku tragediju i paradigmu koju ona predstavlja, određuje i u kom pravcu će se voditi politike. Tako Srebrenica postaje mjesto odmjeravanja snaga Srba i Bošnjaka, u kojem građanima na kraju ostaje tek gorak ukus prevare i neispunjenih obećanja.
Niti je Srebrenica dobila poseban status, niti je usvojen zakon o zabrani negiranja genocida, mladi odlaze, jer nemaju posla. Od obećanja datih pred prošle lokalne izbore malo šta je ispunjeno. Borba oko toga ko će na vlast u tom gradiću koji je paradigma stradanja nije ograničena samo na predizborne kampanje.
Godinama se oko toga ko će biti, ili tačnije ko treba da bude načelnik, vodi ne birajući sredstva. Pozadina interesa i političkih ratova za Srebrenicu, zapravo je žrtvovanje građana Srebrenice zarad političkih poena, ocjenjuje analitičar Srđan Puhalo.
“Ona se nikada ne doživljava kao lokalna zajednica u kojoj bi građani trebali da imaju posao, bolje obrazovanje, bolje zdravstvo, školstvo, bolju infrastrukturu, ili na kraju perspektivu, već kao simboličko mjesto obračuna Srba i Bošnjaka, kako na političkom, tako i na svim drugim planovima”, ocjenjuje Puhalo.
Izjavama da nije počinjen genocid, tako već godinama predsjednik Republike Srpske (RS) i prvi čovjek Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik ubire glasove i poene javnosti u tom bh. entitetu naklonjene negiranju ovog zločina.
Iz Srebrenice je blateći aktuelno bošnjačko rukovodstvo općine i kandidata za načelnika Ćamila Durakovića, Dodik prije nekoliko dana i počeo svoju kampanju za lokalne izbore.
Upravo je genocid termin na kome počivaju i bošnjački politički argumenti, kojima se pridružuje i vjerski establišment.
Podsjetimo, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović svojevremeno je pitanje glasanja u Srebrenici ocijenio pitanjem života i smrti za Bošnjake, a nedavno je u Švicarskoj jasno kazao šta je vodilja pri izboru načelnika u tom gradu.
“Nećemo halaliti nikome ko bude mogao, a ne bude htio. Nećemo nikome halaliti. Svako ko može dati svoj glas, svako ko može se registrirati, svako ko može dozvoliti da ‘vlah’ ne vlada u Srebrenici. Bit ću potpuno otvoren, da ‘vlah’ ne vlada u Srebrenici. Nek’ mu je haram ako to ne učini, nek’ mu je haram. Mi to moramo zaštiti, moramo to čuvati. To je naše i to ne možemo ostaviti”, poručio je Kavazović.
Ako se zna koliku ulogu u bošnjačkom političkom, ali i biračkom tijelu igra mišljenje Islamske zajednice u BiH, poruka koju je uputio je jasna. Pri tome i porodice žrtava, koje se oslanjaju, mahom, na potporu političkih struktura u Federaciji Bosne i Hercegovine, protive se mogućnosti da načelnik bude Srbin.
“Mi tražimo da može samo načelnik biti Bošnjak, jer on je načelnik i mog djeteta i na hiljade koji su ubijeni, jer su se tako zvali i mi nikada ne ćemo moći od toga odustati”, ističe Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke”.
Zapaljiva retorika i pokazivanje mišića
Za sada su u utrci dva kandidata, aktuelni načelnik Ćamil Duraković i Mladen Grujičić, zajednički kandidat srpskih stranaka.
Desnica Radivojević kao nezavisni kandidat povukao se iz kampanje poručivši kako bi nakon izbora taj grad trebalo povesti “pravi put i održivi razvoj i demokratizaciju”.
Međutim, u Srebrenici su zapaljiva retorika i pokazivanje mišića godinama ključni za kampanju. Zbog toga, smatra Srđan Puhalo, na kraju ostaju samo prevareni građani koje političari žrtvuju za vlastitu korist.
“Ako mi znamo da je Srebrenicu lako upaliti i ispostaviti u centar javnosti, sasvim je jasno da političari to zloupotrebljavaju kako bi pokazali svoj patriotizam i odlučnost, a s druge strane, ne samo ispinovali javnost na teritoriji RS i FBiH, već i u Srebrenici, jer kad se tenzije smire ti se ljudi osjećaju prevareni. Nakon tih krupnih velikih riječi koje slušaju tokom izbora da su važni i najvažniji, da su presudni, ključ opstanka ili propasti BiH, oni se sjete da im djeca odlaze, da nemaju posla i da im djeca jedva preživljavaju”, ocjenjuje Puhalo.
Preko leđa Srebreničana lomila su se koplja i na prošlim lokalnim izborima, tada su se masovno prijavljivali ljudi iz Federacije Bosne i Hercegovine, uzimali lične karte i glasali u tom gradu, a onda svega nekoliko dana kasnije odjavljivali i odlazili tamo odakle su i došli.
I ne samo iz Federacije BiH, glasali su i ljudi koji žive u Srbiji i koji Srebrenicu i ne vide osim kad zaokružuju glasački listić.
I ovaj put na listama u Srebrenici nalazi se više birača nego stanovnika, i oni će – strahuju Srebreničani – njima ponovno krojiti sudbinu.
RSE
