Ima i sad kosu, samo ne više valovitu. Seka blizanka Ana i ja imale smo tada polu dugu potpuno ravnu kosicu. Ni traga valovima…
Kako sam jako voljela tatu, već tada sam mu htjela biti što sličnija. Legla sam u krevet, sklopila ruke u molitvu i rekla Bogu. “Molim te dragi Bože da imam valovitu kosu kao i tata”.
To je bila moja prva molitva ikad. Sjećam je se i danas…
Nakon par godina kod svakog frizera kojeg smo Ana i ja bile, oni bi prokomentarisali kako je neobično da nas dvije kao indentične blizanke nastale iz istog jajeta imamo tako različitu kosu. Moja je postajala valovita, Anina je i dalje bila potpuno ravna!? Tek tada, nakon par takvih komentara sjetila sam se prve molitve. Onu kad sam kao dijete čistog srca i slatke namjere pitala Boga upravo to… Na slici vidite moju kosu kad je potpuno mokra, a kad je more i sol ukrase tad je najljepše valovita…
Htjela sam s vama podijeliti pričicu o snazi i ljepoti molitve. Posebno one dječjeg srca, a mene je podsjetila koliko je Bog oduvijek bio divan prema meni…
Nada Bučević
