– Teško mi je gledati u rijeku Drinu i prisjećati se koliko je leševa odnijela, koliko je krvava bila. Ko god kaže da vrijeme liječi sve, taj laže. Vrijeme nas samo nauči da živimo sa onim što smo prošli – riječi su jedne od hiljada zlostavljanih i silovanih žena za vrijeme agresije na BiH.
O ovoj temi preživjelim žrtvama izuzetno je teško govoriti, jer ih vraća u prošlost iz koje izvlače najmračnije momente svojih života. Naša sagovornica, koja je zaštićeni svjedok, govorila nam je o strahotama kroz koje je prošla, a koje nikada ne može zaboraviti.
– Teško mi je kad odem u rodni kraj i prolazim pored kuća u kojima sam zlostavljana – kazuje ona.
Pucanj u dušu
Dokumentarni film “Pucanj u dušu“, čija će se premijera održati danas u Sarajevu na Međunarodni dan ljudskih prava, govori o često izbjegavanim i prešućivanim temama ratnih silovanja i najsvirepijih zlostavljanja. Ovaj film, koji neće nikog ostaviti ravnodušnim, predstavlja samo jedan mali dio istine o ratnim strahotama i glavni mu je cilj otrgnuti od zaborava sve grozote kroz koje su ljudi prolazili – u ovom slučaju zločine silovanja.
Naša sagovornica je jedna od učesnica u snimanju filma. Sa samo 15 godina zlostavljana je tri mjeseca. Kako kaže, velikih očekivanja od ovog filma nema, ali ipak se nada da će proraditi savjest političara kako bi malo više poveli računa o žrtvama proteklog rata.
– Iako je suočavanje sa proslošću jako bolno, nikada nisam odbila pričati o tome šta mi se dogodilo. Mislim da sve žrtve trebaju pričati o onome što su proživjele, da se ne bi ponovilo sljedećim generacijama – priča ona.
Strašna tragedija
I Ismet Hotić je u filmu govorio o strašnoj tragediji koja je zadesila njegovu porodicu. Kaže da je svoju bol podijelio pred kamerama kako bi dao doprinos istini, ali i omogućio generacijama koje dolaze da saznaju bar nešto o ovim strašnim događajima.
– Moju je majku u 75. godini silovao srpski vojnik koji je bio mlađi od mog sina. Silovali su je pred očima mog oca, kojeg su kasnije pretukli da ga gotovo nismo mogli prepoznati. Iživljavanje je išlo do te mjere da su gasili cigarete po majčinom tijelu – govori Hotić, koji smatra da će ovaj film biti adekvatan instrument da se u široj društvenoj zajednici podigne svijest o ovoj vrsti ratnog zločina.
