Osman Zulji Bošnjak iz Prizrena već 33 godine, tačnije od 1984., dan počinje i završava sa mikrofonom u ruci. Na početku svoje karijere radio je sa svojim bendom i to najviše u Prizrenu, Prištini i Peci… Nebrojeni su nastupi koje je održao, posebno oni na privatnim veseljima ali i veliki koncerti u Sportskom centru u Prizrenu.
–Bilo je puno posla pa me snimanje pjesama nije puno interesiralo sve do 1988. godine kada sam pjevao u restoranu „Jezero“ u Beogradu i dobio neke ponude za snimanje albuma. Ali iz privatnih razloga to se nije desilo. Ubrzo poslije toga snimam snimam prvi singl za koji sam i tekst i muziku sam uradio, a moj klavijaturista Emrus Mujovi uradio aranžman – priča Osman koji godinu dana kasnije sa porodicom počinje život u Njemačkoj i odatle nastavlja graditi karijeru širom Evrope.
Još kao mlad zavolio je muziku „Južnog Vetra“ i planirao da nekad snimi album sa kompozitorom Miodragom M. Ilićem (Mile Bas). Brzo mu se ispunila i ta želja!
Jedan od radnih uspjeha sa Miletom Basom
–Prije 15 godina u Beogradu sam snimio dvije pjesme „Južnim Vetrom“, a kasnije kompletirao CD sa devet numera za koje su urađeni spotovi i sve u studiju „MMI Južni Vetar“. Sa svakom novom pjesmom sve više je ljudi čulo za mene tako da sam počeo osim po Zapadnoj Evropi i regionu gostovat po gradovima Bugarske gdje sam jako dobro prihvaćen što me posebno raduje – nastavlja ovaj pjevač.
Uživa uz pjesme Kemala Malovčića koje su na njegovom repertoaru.
–Dosta ljudi na mojim nastupima traže njegove pjesme. Bila mi je čast što sam nedavno imao nekoliko zajedničkih nastupa baš s njim – priča Osman ističući kako poštuje sve kolege, ali za njega je Malovčić nešto posebno i unikatno.
Ne sviđa mu se današnje stanje na estradi, ali se time puno i ne opterećuje. Radi i zadovoljan je koliko ima posla, ne ispija puno kafe s kolegama ne zbog toga što neće već što nema vremena.
–Uopće nisam konfliktna ličnost i ne volim takve situacije. Stanej na estradi je užasno što se tiče kolegijalnih osoba. Na sreću nismo svi isti. Puno je ljubomore i zavisti što mi se nikako ne dopada – Osmanove su riječi.
–Sa kolegama se uglavnom viđam na nastupima u Njemačkoj i šire. Uglavnom su svi korektni. Nisam imao situaciju da sam s nekim morao ostati u zategnutim odnosima. Sada u regionu ima nekoliko televizija koje svake godine imaju emisije u kojma se otkrivaju talenti. Podržavam takav način promoviranja. Nesreća moja i kolega moje generacije je u tome što prije pjevači nisu imali toliko zastupljenost u medijima kao ovi mlađi sada – priča naš sagovornik.
Nastupao je često i sa Zekijom Husetović
Iako je toliko godina na estradi još mu se nije ostvarila želja da popije kafu sa Halidom Bešlićem.
–Svaki put kada idem iz Tuzle za Sarajevo svratim na njegovu pumpu, ali ga još nisam „uganjao“. Velika mi je želja da sjednem s njim, popijem kafu, da čujem koju pamtnu riječ – završava Osman.
Prijateljstvo i sa Jašarom Ahmedovskim
Pjevanje mi je hobi, zaposlen sam u firmi
Pjevanje je njegov hobi. Zaposlen je u jednoj njemačkoj firmi, ali kako je vikendom slobodan onda tada uglavnom pjeva u Sofiji, Beogradu, Skoplju, Nišu, Tuzli…
-Uspijem kvalitetno završiti sve obaveze kako prema svojoj firmi tako i što se tiče pjevanja. Nedavno sam sa Hakalom i Edom Malićem boravio u Sarajevu. Bili smo zajedno u emisiji Kalman Radija. Bila je to jedna vrhunska emisija. Dobio sam dosta pohvala zbog pjevanja od slušalaca što mi je posebno drago – zahvalan je on.
Nisam jedan od onih koji se voli „laktati“
–Danas pjevači čine sve samo da bi bili zapaženi. Nažalost, mnogima su potrebne takve situacije jer očito ne mogu dobrom pjesmom da skrenu pažnju na sebe pa moraju tako. Nikada na sličan način nisam gradio karijeru, niti mislim da je to ispravan put. Nisam jedan od onih koji se voli „laktati“ da bi ga neko „pogurao“ da napravim nešto više od karijere – govori ovaj folk pjevač.
