Prije četiri godine Adonis Duraki sa suprugom Arsenom krenuo je put zapada i privremeno je svoje utočište našao u Švicarskoj. Ovaj mladi i perspektivni Bošnjak iz Lokvice u opštini Prizren, jako se brzo prilagodio novoj sredini i počeo integraciju u Švicarskom društvu.
Tamo je Adonis završio i kurs njemačkog jezika, tako da mu je komunikacija u riješavanju svog statusa bila jako olakšana.
U međuvremenu Duraki je dobio i sina, koji se rodio 12.05. 2011 godine u gradu Sentgalenu, gdje je i imao boravak sa porodicom.
Kada je mislio da je unekoliko objezbjedio svoju budućnost i budućnost svoje mlade porodice, Duraki je poslije četiri godine svog boravka i uloženog velikog napora da riješi svoj status, dobio poziv da mora da napusti državu Švicarsku i da se njegov zahtjev za dobijanje azila odbija.
Poslije takve odluke, on je uložio žalbu koja je odbijena.Onda se Duraki ni jednog trenutka nije protivio odluci države i odlučio da sa svojm suprugom i malim djetetom napusti Švicarsku, bez bilo kakve nadoknade.
Razlog više da izbjegne svaku neprijatnost policije i prisilno protjerivanje, bio je taj, što je Adonis Duraki bio i ostao siguran da će svoim sposobnostima, vrlinama i karakterom uspjeti u svakoj državi, pogotovu tamo gdje se vraća.
Vratio se u svoj rodni kraj, vratio se mjestu koje mu pripada, vratio se među svojima. Zadovoljan Duraki poslije nekoliko dana odmah je počeo sa aktivnostima koje se tiču zapošljavanja i stvaranja normalnih uslova za život, njemu i njegovoj porodici.
Ako vam nije loša materijalna situacija razlog za napuštanje ognjišta i put u bijeli svijet, onda sve lakše podnosite, priča gospodin Duraki za naš portal.
Kod mene nije postojao taj razlog kao kod većine naših koji odluče da odu vani, meni je znatiženja bila na prvoj mjestu i priča o zapadu kao o obećanoj zemlji, nastavlja Duraki.
Nemoj da mislite da je i tamo bolje, može se i ovdje živjeti lijepo, a uvijek je ljepše tu gdje su vam korjeni, gdje ste okruženi svoji ljudima i mentalitetom, rekao je ovaj mladi povratnik.
Međutim da bi ova priča imala tužan kraj, priča koja je natjerala Durakija da svoj opstanak među svojima dovede u pitanju, jeste iznenadni napad na njega i njegovu suprugu, dok je u Prizrenu obavljao aktivnosti oko predaje aplikacije za dokumenta svoje države.
Desilo se iznenada, parkiran u centru grada, nepoznati mladići bez ikakvog razloga prišli su mom auto i počeli da nogama udaraju po njemu. Bio sam jako iznenađen i uplašen, pomislio sam da se radi o nesporazumu ili da su ovi mladići moj auto zamjenili sa nekim drugim.
Međutim, kada su krenuli da obijaju prozore mog auta, prvo na stranu moje supruge, koja je u međuvremenu pritisnula osigurač za zaključavanje, pa onda na moju, pomislio sam da je napad na moje vozilo, mene i moju suprugu i u tom trenutku nisam bio u stanju da bilo što učinim, kako bi spriječio ovaj napad.
Jedino što mi je palo na umu, bilo je da pokušam da pokrenem svoj auto, kako bi izbjegao zlo koje me iznenada i bez ikakvog razloga snašlo. Uspio sam upaliti motor svog auta, međutim sa moje strane već je prozor bio polupan i mladić mi je prišao, povukao me i počeo da gasi cigaretu na mom licu. Totalno izgubljen, pritisnuo sam gas i krenuo i usput vidio da mi je i majica pocepana.
Nisam puno razmišljao gdje ću otići, prijaviti policiji slučaj, za mene je bilo pravilo broj jedan, tako sam i postupio, kaže kroz suze Duraki za naš portal, prisjećajući se nemilih detalja i kako kaže, velike traume koja mu se desila.
Ovo će na mene i moju suprugu ostaviti veliki trag, veliku psihološku pometnju i depresiju jer poslije mog odlaska 2008.godine, nikad nisam bio izložen takvom maltretiranju u prisistvu svoje supruge.
Ja vas molim da kao mediji, izađete u susret meni i mojoj porodici, publikujete ovu vijest, kako bi bili izvršioci ovog krivičnog dijela što prije privedeni pred licem pravde i da se ovakve stvari ne dese više nikome.
Ja sam svoj život organizovao ovdje, ja volim svoju domovinu, ja volim ove ljude, ali poslije svega što mi se desilo, neznam ni sam šta da mislim i šta da radim, kaže Adonis Duraki.
Inače gospodin Duraki se obratio svim relevantnim institucijama u Prizrenu, počev od organa policije, pripadnika KFOR-a, političkih predstavnika u nadi da će mu pomoći da nastavi sa normalnim i civilizovanim životom na Kosovu, tačnije u svom rodnom mjestu Lokvici.
Velika ulaganja su u povratnike u smislu edukacije i pružanja uslova za njihov normalan život, organizuju se razne trebine, okrugli stolovi. Naša redakcija kao svoj primarni cilj ima snimanje takvih emisija i borba za opstanak mladih na ovim prostorima.
Dali će se među njima naći i gosodin Adonis Duraki, njegova supruga Arsena i mali Tarik….
Mi bi od srca željeli da odgovor bude DA.
