Međutim, iz tih zemalja vrlo brzo bivaju deportirani nazad, pa se praznih džepova vraćaju na svoja ognjišta, u još gorem stanju nego što su bili kada su ih napuštali.
Bez primanja
Takva je nevolja, i to dva puta, zadesila porodicu Admira Ahmetovića iz Jošanice kod Zvornika.
– Prvi put smo mislili da možemo dobiti papire i zato smo otišli u Francusku. Međutim, ubrzo smo se uvjerili da od toga nema ništa i praktično smo praznih džepova došli kući. Nakon jednogodišnje pauze, pritisnuti teškim životom u selu, bez posla i ikakvih primanja, ponovo smo odlučili krenuti. Otišli smo u isti grad i zadržali se još kraće. Nema nikakvih mogućnosti za ostanak u Francuskoj za bh. građane – priča Ahmetović.
On je sa suprugom Nusretom i djecom, dok nisu vraćeni, više mjeseci boravio pod šatorom u Francuskoj.
– Ovdje je stanje sve teže i ljudi odlaze jer nemaju šta izgubiti. Bijeda nas tjera na put u nepoznato, a toliko malo nam treba da ovdje ostanemo. Bio bih prezadovoljan kada bih imao bilo kakav posao u Zvorniku ili da mi daju motokultivator da mogu obrađivati zemlju. Sada živimo od milostinje drugih – priča s ogorčenjem Ahmetović.
Žrtve mešetara
Predsjednik Udruženja za održivi povratak “Podrinje” iz Zvornika Hasan Grebić kaže da su povratnici žrtve mešetara koji ih iskorištavaju.
– Obećavaju im da će sve za njih riješiti i dovesti ih u Francusku, Njemačku… Međutim, ljudima sve bude jasno kada uđu u te zemlje. Prije su mogli ostati i po pola godine, a sada ih nakon dva-tri mjeseca vraćaju. Napate se, potroše ono malo što su ponijeli, i opet nazad u Bosnu – priča Grebić.
Ilegalni putevi
– Teško je stanje među povratnicima, naročito nakon poplava i klizišta. Znamo da ljudi odlaze ilegalnim putevima za Francusku iz Sapne, Kula-Grada, Kamenice, Zvornika… Uvjeti pod kojima odlaze i tamo borave su užasni. Prime ih, to je kratko, uzmu im dokumente. Onda ljudi dođu u situaciju da se kaju – govori Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH.
