Finska tvrtka Nokia prošle sedmice predstavila je redizajnirani model legendarnog mobitela marke 3310, koji će se, kako piše The Guardian, u Velikoj Britaniji prodavati za 49.99 funti, a čini se kako interesa za 17 godina starom klasičnom Nokijom, koja u mnogima budi nostalgiju, nimalo ne manjka. Naprotiv, već su je prozvali pravom ‘festivalušom’ – ako vam u 3 ujutro na nekom koncertu padne u blato, nećete previše plakati za njom.
Nokia 3310 prodala se u oko 100 miliona primjeraka širom svijeta, ali zašto je i dan danas toliko volimo?
Tada je telefon bio samo telefon, bez suvišne filozofije. Nije bilo e-mailova, ‘bombardiranja’ svakojakim vijestima, Twittera, Instagrama, Facebooka… Baterija je trajala cijelu vječnost i ljudi nisu izgledali kao potpuni čudaci – niko nije konstantno buljio u ekran, a danas svi to rade, gdje god se okrenete.
Ipak, novi model 3310 ima kameru, ne pretjerano kvalitetnu, a tu je i ekran u boji te internet, doduše prilično slab i spor. Zato je novinar The Guardiana, za vjerodostojni povratak u prošlost, odlučio nabaviti staru Nokiju… Kaže da je neko od njegovih kolega kući u ladici imao gotovo nekorišteni primjerak, s originalnim punjačem.
U nastavku prenosimo njegovo iskustvo.
– Eksperiment može početi!
Sljedeće jutro, nijedan poziv, baš ništa! Zamolio sam suprugu da me nazove, čisto da provjerim radi li mobitel uopće. I onda sam napokon čuo poznati zvuk, tu melodiju iz 2000. godine! Glas joj je zvučao kao da je u nekom bunaru, a Nokia čak nije ni prepoznala njen broj. Kad sam shvatio da sve kontakte moram unositi ručno, odustao sam već kod trećeg.
Dok sam, to isto poslijepodne, čekao u redu na blagajni u trgovini, od dosade sam buljio u prazno, jednostavno nisam znao što bih sa sobom! Da sam imao ‘pametni’ telefon, pregledao bih Twitter, Facebook, pogledao slatki video koji je neko objavio, a ovako, ništa. Na staroj Nokiji pokušao sam odigrati kultnu igricu Snake, ali i od toga sam brzo odustao – u međuvremenu sam je zaboravio i nije mi se dalo ponovo proučavati pravila.
Predvečer sad napokon primio prvi SMS. Prijatelj mi je napisao: ‘Cijeli dan me uporno zoveš iz džepa’. Do vragu, zaboravio sam da se na staroj Nokiji i tastatura zaključava ručno! Naravno, zaboravio sam kako. Kad sam htio odgovoriti prijatelju i ispričati mu se, ni to nisam uspio – nisam znao kako isključiti opciju T9 tipkanja poruka…
Ispostavilo se da sam više vremena proveo ‘guglajući’ kako se koristiti starom Nokijom, nego što sam je zaista koristio. Ko bi rekao da jednostavan život koji smo obožavali može biti tako komplikovan 17 godina poslije?
Ipak, da ne ispadne da samo gunđam, ne zaboravimo neke vrlo bitne činjenice:
Nekad sam ‘visio’ na kompjuteru jer sam samo ondje mogao provjeriti e-mail.
Nekad je bilo neprihvatljivo i suludo ići u krevet s mobitelom.
Nekad smo radije ostavljali glasovnu poruku, nego slali SMS – ma budimo iskreni, nismo ni znali natipkati tu prokletu tekstualnu poruku!
Nekad, kad smo, išli na poslovni sastanak, trebao nam je komadić papira sa svim podacima – kuda idemo, kako se zove osoba s kojom se trebamo naći, prije toga kod kuće smo na karti provjerili kako u što kraćem roku stići na odredište… Danas za sve to imamo ‘pametne’ telefone.
Do kraja sedmice nekako sam savladao sve tehnikalije na staroj Nokiji. Kad sam iz nje izvadio SIM karticu, baterija je još bila ‘živa’, dapače, mogla bi potrajati još barem sedam dana!
Čim sam uključio svoj ‘pametni’ telefon, shvatio sam da je povratak u prošlost, ma koliko god nostalgičan bio, u 2017. godini zapravo nemoguć.
Zašto? Jer svi oko mene ipak žive u sadašnjosti.
Trebao mi je cijeli dan da pročitam sve poruke zabrinutih prijatelja koji su se pitali gdje sam i je li mi se što dogodilo samo zato jer im nisam odgovorio na Viberu ili WhatsAppu… Jer, ako nisi ondje, kao da ni ne postojiš.
Zato sam se i vratio u sadašnjost. Naravno, ne trebam ni napomenuti da je novom mobitelu baterija ‘otišla’ u sekundi…
