Povratak srpskih zlikovaca u Beograd: Kosovski istrebitelj Dragoljub Ojdanić dočekan kao heroj

Kosovski istrebitelj Dragoljub Ojdanić dočekan kao heroj * Teškom nepravdom i poniženjem za žrtve zločinci se oslobađaju sa monstruoznom idejom da se stvari vrate u prvobitno stanje, ostaju, u sjenci radosti porodica oslobođenih masovnih ubica i miliona njihovih poštovalaca, groblja i zgarišta, knjigovodstva mrtvih, osakaćenih, nestalih.

Dragoljub Ojdanić, načelnik Generalštaba zločinima ovjenčane Vojske Jugoslavije, sletio je u četvrtak na beogradski aerodrom, gdje ga je dočekao trubački orkestar; tek da se još jednom naruga žrtvama, rekao je da nije počinio nikakav ratni zločin, da mu je savjest čista i da mirno spava. Nije mu bilo dovoljno, morao je da kaže i kako je razočaran u međunarodno pravo i pravdu, odnosno da prizna laži izrečene prilikom odustajanja od žalbe, žaljenje zbog patnji svojih žrtava. U šta, naravno, dok je lagao, niko racionalan nije vjerovao, a predsjednik Tribunala Teodor Meron jeste. Trube su zasvirale u slavu ojdanić-meronovskog zločina protiv čovječnosti, veselili se zlikovčevi prijatelji i rođaci iz užičkog kraja i skandirali “Živeo general” i “Bravo generale”.

Dugački spiskovi žrtava i unesrećenih porodica ostali su iza zločinačkog vojno-političkog djelovanja generala Dragoljuba Ojdanića i Momčila Krajišnika, predsjednika Skupštine Republike Srpske, koji – ima logične i nakazne simbolike – slijeću u Beograd (Krajišnik u petak). Zločinci se, dakle, vraćaju kući, a zločin na mjesto tvorbe; Ojdanić, osuđen na 15 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja prisilnog premještanja, deportacije, ubistava i progona Albanaca sa Kosova 1999, i Krajišnik, osuđen za istrebljenje, ubistva, progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, deportacije i nečovječno postupanje kao i zločine protiv čovječnosti, na 27 godina zatvora, izdržali su po dvije trećine kazne i oslobođeni su odlukom predsjednika Tribunala Teodora Merona.

Na Palama, gdje će Krajišnik iz Beograda odletjeti helikopterom Vlade Republike Srpske, priprema se seirenje u slavu etničkog čišćenja, svečani doček bitange koja je još prije rata trebalo da robija zbog krađe građevinskog materijala za kuću Radovana Karadžića na Palama (možda ne bi postao predsjednik Skupštine). Krajišniku je ponuđeno da se reaktivira u državotvorno – genocidnoj Srpskoj demokratskoj stranci, dok o Ojdanićevom angažmanu u srbijanskoj armiji nije bilo riječi. Na njegovom je mjestu Ljubiša Diković, na dočeku znakovito odsutni kosovski saborac, Miloševićev narodni heroj mogao bi da nađe posao za iskusnog kolegu – istrebitelja, no Ojdanić je, odustajući od žalbe na prvostepenu presudu, priznao da je star (72 godine) i da mu je zdravlje narušeno.

Ološ se vraća kući

Na aerodromu Nikola Tesla, logika nalaže, trebalo je da se nađu na slobodu već svikla genocidna genetičarka iz Katanićeve, tiha susjetka Biljana Plavšić, te meštar od vukovarske bolnice Veselin Šljivančanin, rado viđeni gost srbijanskih elektronskih medija, poznanik i poštovalac Borisa Tadića i još gomile srbijanskih političara i uglednih javnih delatnika (Aleksandra Šapića, recimo). Možda će ovaj zločinački dvojac, koji je, takođe, čim se domogao slobode pogazio lažno kajanje, dočekati Krajišnika. U svakom slučaju, Beograd se lagano puni nacionalno slavljenim ološem, šta li će se dogoditi ako Tribunal uvaži zahtjeve Tomislava Nikolića i Ivice Dačića i pusti preostale monstrume srpske nacionalnosti da u Srbiji izdržavaju kazne.

Teškom nepravdom i poniženjem za žrtve zločinci se oslobađaju sa monstruoznom idejom da se stvari vrate u prvobitno stanje; ostaju, u sjenci radosti porodica oslobođenih masovnih ubica i miliona njihovih poštovalaca groblja i zgarišta, knjigovodstva mrtvih, osakaćenih, nestalih.

Srbijanske vojno-policijske snage prognale su sa Kosova već prvih dana intervencije NATO u martu 1999. više od 800.000 Albanaca, ostavljale iza sebe pustoš, ubijene civile, opljačkana i spaljena sela; Dragoljub je Ojdanić izrazio “iskreno žaljenje svima koji su patili zbog ishoda ponašanja za koje je osuđen”. Bio je samokritičan, kao kad je Kosovo gorijelo…

Ojdanić se dobrovoljno predao Tribunalu u proleće 2002; sudilo mu se zajedno sa bivšim predsjednikom Srbije Milanom Milutinovićem, a postupak je istovremeno vođen i protiv bivšeg srpskog premijera Nikole Šainovića, generala VJ Nebojše Pavkovića i Vlastimira Lazarevića i policijskog generala Sretena Lukića. Predsjednik SRJ Slobodan Milošević imenovao je Ojdanića za načelnika Generalštaba VJ, nakon smjene generala Momčila Perišića, krajem 1999. godine je penzionisan.

Zlikovac i srpski heroj

Momčilo Krajišnik je u pritvoru Haškog tribunala od aprila 2000. godine; prvostepeno je bio osuđen za zločine počinjene nad nesrbima tokom rata u Bosni na 27 godina zatvora, a Žalbeno veće Haškog tribunala mu je 17. marta 2009. izreklo kaznu od 20 godina. U procesu protiv njega potvrđeni su navodi optužnice o njegovoj krivici za deportacije, prisilno premještanje i progon nesrpskih civila tokom ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini. Bio jedan od osnivača Srpske demokratske stranke u Bosni i Hercegovini, a poslije prvih višestranačkih izbora u BiH, 19. decembra 1990, izabran je za predsjednika Skupštine BiH. Ubrzo je izabran za predsjednika Skupštine srpskog naroda u BiH, a početkom 1992, kada je formirana Narodna skupština Republike Srpske, za predsjednika te skupštine i na tom mjestu ostao je do kraja rata u BiH.

Pale, u kojima žive Krajišnikova porodica i poštovaoci, okićene su bilbordima kojima su zlikovčev lik i poziv stanovništvu da ga dočeka. Iako bi njegova pomoć nastavljanju genocidnih tradicija SDS bila od neprocenjive vrednosti, najavio je da će raditi na crpki koju drži njegova porodica, kao i sve ugledne i zaslužne.

Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković izjavio je da nikome ko istinski želi u BiH suživot i toleranciju ne ide u prilog „ceremonija koja se priprema za Krajišnikov povratak s izdržavanja zatvorske kazne”.

„Kada se ima u vidu šta su i kakve strahote i torture žrtve u minulom ratu pretrpjele, a posebno logoraši zbog čega je, između ostalog i osuđen Momčilo Krajišnik, njegov doček kao heroja je guranje prsta u oko žrtvama. To je posebno strašno jer žrtve su dalje prepuštene same sebi, a i danas su bez ikakvih zakonskih prava. No, BiH je, nažalost, takva država”, istakao je Mešković.

Prema njegovim riječima, “ovakvim postupcima SDS-a i vlasti RS odaslana loša poruka generacijama stasalim nakon rata”.

‘Oni će smatrati da su Krajišnikova djela veličanstven akt’, rekao je Mešković.

Oj Sjenice, nova Srebrenice

Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta BiH, naglasio je da je „najgore od svega što je i dalje isti pristup ratnim zločinima kao što je to bilo i 1992. godine”.

„I dalje se održava teorija da se svako branio i da su počinioci ratnih zločina heroji. BiH društvo nije se opredijelio da se liječi, a ono što je posebno pogubno za budućnost BiH jeste činjenica da ova država nije ušla u proces suočavanja s prošlošću”, upozorio je Dizdarević u izjavi za agenciju Anadolija.

Istakao je i da “u tome i leži opasnost da se zlo jednom počinjeno u budućnosti ponovi”.

Iz tih razloga smatra Dizdarević učinjena je velika pogreška što BiH nije nakon rata prošla kroz proces denacifikacije, kako je to rađenu u postnacističkoj Njemačkoj.

„Zapravo cijeli je region trebalo denacifikovati”, naglasio je Dizdarević. Dodao je da za to odgovornost snosi i međunarodna zajednica, koja je i u miru, dozvolila da se ratni akteri kandiduju na prvim izborima.

Psiholog Srđan Puhalo iz Banjaluke rekao je za Oslobođenje da doček koji se priprema Krajišniku „samo potvrđuje da suđenja za ratne zločine i presude Haškog tribunala imaju vrlo mali ili nikakav utjecaj na javnost u RS”.

„Ovdje se godinama stvara klima da se Haški sud posmatra kao politički i nepravedan, jer se, kao, sudi samo Srbima, pa se i presude doživljavaju kao nelegitimne. I političke i intelektualne elite presude Tribunala ignorišu, što u konačnici dovodi do jedne šizofrene situacije da se čovjek koji je osuđen za ratne zločine doživljava kao heroj”, izjavio je Puhalo.

Iz tih razloga, dodaje Puhalo, „sada se Krajišnik, kao i oni prije njega, RS-u doživljavaju kao žrtve, a ne zločinci”.

„Nažalost ratni zločinac se tretira kao utemeljitelj RS, pa se time i ratni zločin amnestira, jer je RS iznad morala i iznad univerzalnih vrijednosti”, ocjenio je Puhalo.

Predsjednik Haškog tribunala Teodor Meron obrazložio je odluku o oslobađanju zlikovca još jednom od svojih brojnih ciničnih i bahatih nebuloza, ističući navodnu spremnost utemeljitelja genocidne tvorevine “na rehabilitaciju”.

“Krajišnik prihvata presudu Tribunala i svoju odgovornost za nasilno preseljenje nesrpskog stanovništva s područja RS. Takođe, iskazao je želju da pomogne pomirenju među narodima u BiH”, obrazlaže Meron zbog čega zastupa genocidni kontinuitet RS.

E-novine

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.