Ponovo smo u Banjoj Luci svjedočili erupciji radikalnog nacionalizma u pomno režiranoj priredbi nazvanoj obilježavanje Dana Republike Srpske. Nastranu što se čitav svijet ismijava smotri poštara i vatrogasaca i što skupu, osim ruskog ambasadora, nije prisustvovao nijedan respektabilan ambasador ili zvaničnik bilo koje države, a posebno članica EU-a. Jasno je i to da zvanično Sarajevo, barem oni to tako objašnjavaju, ne želi upadati u zamku izolovanog Milorada Dodika i nasjedati na njegove provokacije, od kojih on politički profitira.
Bosanska politika tvrdi da je Dodiku ostalo samo to da se igra folklorom i glumi državu, a da je svoju pravu snagu pokazao kad je morao povući odluku o nelegalnom referendumu. Ipak, sve ono što se tamo dešavalo ne treba uzimati olahko. Kad je rat devedesetih počinjao, također se govorilo o tome da se ne treba osvrtati na provokacije ekstremista i kako “civilizovani svijet” neće dozvoliti eskalaciju sukoba. Znamo kako se to završilo.
Zato ne bi bilo dobro da se tek tako pređe preko svega što smo vidjeli i čuli u Banjoj Luci samo zato što je postignuta prešutna saglasnost u Bosni i Hercegovini, pa, čini se, i u svijetu, da se Dodik jednostavno ignoriše. Posebno ne bi bilo dobro da se Briselu i drugim svjetskim metropolama koje odlučuju o zapadnom Balkanu olahko pređe preko bala povampirenog nacionalizma i banjalučkih poruka. A one su brojne.
Prvo je nedopustivo tolerisanje nepoštivanja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, jer je to podrivanje ustavnog poretka. Nastranu igra s donošenjem nekog novog zakona s istim sadržajem kako bi se izigrala odluka Suda.
Podrška Srbije
Sve normalne ljude trebala bi zabrinuti činjenica da su postrojeni pripadnici policije s gotovo identičnim obilježjima i pod istim simbolima pod kojima su pred Međunarodnim sudom pravde dobili presude za genocid i da su tome prisustvovali zvaničnici Republike Srbije, koja je pred istim sudom osuđena da nije učinila ništa da spriječi zločin genocida iako je to mogla. Poruka je i to da se postrojavanje pripadnika tog MUP-a dogodilo na dan kad su proklamovani genocidni ciljevi.
I ne samo to nego su se na skupu čule poruke koje nisu tako jasno izgovarane ni u vrijeme trajanja agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. Tada danas pravomoćno presuđeni ratni zločinci koji su osnivali tzv. Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu nisu tako otvoreno govorili o ujedinjenju sa Srbijom kao što je u Banjoj Luci govorio bivši predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić.
I, ustvari, to je suština problema. Dodik bi se lahko ignorisao i stavio u “karantin” da nema podrške Srbije, koja je očita u svemu što radi. Sjećamo se kako je u Beogradu zasjedalo Nacionalno vijeće za sigurnost kad je Tanjug plasirao lažnu vijest o tome da je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović najavio navodno priznanje Kosova. Besmisleno je pitati hoće li nakon izjava u Banjoj Luci iko zasjedati u Beogradu ili se barem ograditi od izrečenih stavova u ime Srbije.
Zato nas sve treba zabrinuti prisustvo delegacije Republike Srbije, u kojoj su bili potpredsjednik Vlade Nebojša Stefanović i ministar odbrane Aleksandar Vulin s delegacijom Ministarstva odbrane, te generalni sekretar predsjednika Srbije Nikola Selaković. Jasno je da “reformisani” Aleksandar Vučić svojim nedolaskom nastavlja s taktičkom igrom dodvoravanja Zapadu, ali odabir sastava njegove delegacije jasno govori o stavu Srbije.
Čini se da je riječ o dobro podijeljenim ulogama. Predsjednik Vučić ima svoj alter ego oličen u ministru Vulinu, bivšem predsjedniku i, što je najžalosnije, poglavaru Srpske pravoslavne crkve [patrijarhu Irineju], od koje bi se očekivalo da bude moralni korektiv društva.
Vučićevo taktiziranje
Jasno je da g. Vučić taktizira jer je jedan od uvjeta za napredak Srbije na putu ka EU-u (osim pregovora s Prištinom) i dalje regionalna saradnja (čitaj: odnos prema Bosni i Hercegovini). Zamislimo kako bi se Vučić i Srbija odnosili prema Bosni i Hercegovini kad tog uvjeta ne bi bilo. Zapravo, ne trebamo zamišljati. Dovoljno je da vidimo šta je Nikolić govorio 9. januara u Banjoj Luci, a šta dok je bio predsjednik.
Zato se u Briselu najmanje mora čuti i dobro osluhnuti ono što se govorilo u Banjoj Luci. To naglašavam zato što je nevjerovatna šutnja u bh. medijima, političkoj i svakoj drugoj javnosti o najavljenoj novoj strategiji proširenja EU-a na zapadni Balkan.
O tzv. modelu regate već se duže vremena govorka u Briselu i diplomatskim krugovima. Nije se tačno znalo šta će nova strategija sadržavati, ali su dobronamjerni poznavaoci prilika upozoravali da bi mogla biti riječ o planu da se do 2025. Srbija i Crna Gora prime, pa onda možda Albanija i Makedonija, a da se Bosni i Hercegovini i Kosovu ostavi neka dugoročna vizija članstva ili da se na kraju, ako se EU dotad ne raspadne, ponudi neki specijalni status pridruženog člana. Mislio sam da će se o tome početi govoriti u našoj javnosti kad se za plan čuje. Nažalost, to se nije dogodilo.
Nije se to dogodilo ni nakon što su na mogući plan upozorili zastupnici Jasenko Selimović i Tanja Fajon. Briselski mediji o tome su pisali početkom sedmice. Opet ništa. Kažu da bi strategija mogla biti zvanično predstavljena 7. ili 14. februara i da je veći dio još “u zagradama”, što znači da bi se evropski birokrati mogli i razuvjeriti ako bi se javnost, pogotovo ona politička, pokrenula.
Hrvatska prerano primljena u EU
Nakon onoga što smo vidjeli i čuli u Banjoj Luci možemo samo zamisliti kako bi se Srbija ponašala i kakav bi odnos imala prema Bosni i Hercegovini kad više ne bi bila uvjetovana od EU-a.
Evropa je, postaje to sve očitije, napravila grešku kad je prerano primila Hrvatsku u članstvo. Vidi se to ovih dana. Tada su nas mnogi u svijetu, a takvih je bilo i u Sarajevu, uvjeravali da će biti dobro za Bosnu i Hercegovinu da imamo “evropsku Hrvatsku”, koja će odustati od snova o podjeli Bosne i Hercegovine i stvaranju etničkih geta u njoj. Ovih dana svjedoci smo kamo nas je to dovelo.
Hoće li Evropa napraviti još jednu takvu, možda i veću, grešku prihvatanjem “modela regate” zavisit će i od toga hoće li do njenih ušiju doći poruke iz Banje Luke.
Ako ih bude čula, a početkom februara nam poruči da u Evropu možemo samo na začelju regate ili nam kaže da će do zemalja Balkana biti da se same izbore za svoje mjesto u tom nizu, a dobro znaju ko blokira i sa čijim blagoslovom funkcionisanje državnih institucija u Bosni i Hercegovini, onda ćemo znati da to nije posljedica samo birokratske površnosti nego još jedna u nizu poruka Bosni i Hercegovini.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
