Dok je moj prijatelj Halid odmarao u hotelu, ja sam sjedio u jednom obližnjem restoranu da večeram. Dok sam čekao da mi se donese večera, pred restoran se parkirao automobil i to veoma skupocjen, a iz njega je izašao čovjek na kojem se dalo primjetiti da je veoma bogat…
Čim je ušao u restoran, radnici su ga dočekali, jer je izgleda bio tu čest gost. Dok je prolazio pored mog stola, pogledi su nam se sudarili. Sjeo je za svoj stol, ali me je kraičkom oka posmatrao sve dok nije ustao i tražio dozvolu da sjedne pored mene. Svakako da sam dozvolio, ali kad je sjeo, iz usta mu je izlazio neugodan miris, toliko neugodan, da sam se morao malo maknuti u stranu.
Vidjevši da sam primijetio njegov neugodni zadah, on mi reče:“Šejh, izgleda da vas uznemirava moj zadah iz usta?“ Rekao sam:“Iskren da budem, jeste.“ On nastavi:“Šejh, ja sam alkoholičar, več 12 godina kako aktivno konzumiram alkohol, postao sam njegov zarobljenik.“ Prozborio sam sa sažaljenjem:“La havle ve la kuvvete illa billah, zaista strašno, čini Allahu istigfar prijatelju, moli Allaha da od tebe otkloni to zlo.“ Čovjek je samo slegnuo ramenima pa rekao:“Šejh, ja imam milione na računima, imam ženu u petero djece, otišli su od mene i ne posjećuju me……prokleta droga, ja sam šejh trgovac drogom!“
Ispala mi je čaša iz ruke, pa ovo je pravi kriminalac. Kad je vidio šta se desilo, uzeo me je za ruku i rekao:“Dobro šejh, ako želiš, ja ću odmah da ustanem i da odem, nije problem, neću da se zbog mene uznemiravate!“ Rekao sam mu da ne ide, nego da ostane i da porazgovaramo. Nakon našeg razgovora, pošto je došlo vrijeme da se plati račun, on jeizvadio novčanik i rekao:“Šejh, u njemu se sad nalazi 32.000 dolara, sav ovaj novac je zarađen na haram način, molim te da ti platiš račun, kako bi ja okusio barem malo halala.“ Kad smo izašli, on mi reče:“Molim te da me ne napuštaš, večeras sam se tako lijepo osječao, prvi put nakon toliko godina, potrebni su mi vaši savjeti, kako da napustim ovo zlo i ovakav način života.“
Odgovorio sam da nije problem, možemo se sutra naći uz kafu pa da opet popričamo. Na tome se završio naš razgovor. On je sjeo u svoj automobil a ja sam odlučio da prošetam pješke do hotela. Dok sam šetao, on je prošao pored mene i auto je usporilo, otvorio je prozor i rekao:“Šejh, ja bih vas rado povukao, ali ovaj auto je kupljen od harama i ne želim da budete u haramu, oprostite mi.“ Mahnuo sam mu rukom i dao znak da može nastaviti i da mi ne treba prevoz.
Kad sam stigao u hotel, rekao sam svom prijatelju Halidu šta mi se desilo. Nakon što me saslušao, složili smo se da ga sutra pozovemo na doručak. Tako je i bilo, oko devet sati ujutro, on nas je nazvao a malo kasnije stigao. Moj prijatelj Halid ga je savjetovao na najljepši način, što je našeg prijatelja milionera natjeralo na plač. Vidjelo se da se iskreno kaje. Nakon što smo doručkovali, Halid mu je predložio da zajedno obavimo umru, jer posjeta Kabi odmara dušu. On je rekao da će razmisliti i da će nam javiti poslije podne. Tako je i bilo, nazvao je poslije podne i rekao da pristaje ali mu je Halid uslovio da sa sobom ne ponese ni jedan dirhem, znači bez novca.
Nakon što smo obavili poslove u Bahreinu, nas trojica smo se uputili ka Meki kako bi obavili umru. Kad smo stigli na Miqat, skinuli smo svoju odjeću a obukli ihrame. Naš milioner je obukao ihrame koje smo mu kupili. Nakon što smo obavili umru, trebali smo izaći iz Harema, kako bi se ošišali, međutim, on nas je zamolio da još malo ostane. Ostao je u Haremu, nakon nekoliko sati kad smo se vratili, zatekli smo ga kako spava. Probudili smo ga i otišli do vrela Zemzem kako bi se osvježili tom mubarek vodom, a on je posebno uživao u njoj, pio je i poljevao njome svoje tijelo.
Odsjeli smo u jednom od hotela. Kad smo se smjestili, on je opet tražio da se vrati u Harem, kupio je obične papuče i neku jeftinu odjeću. Tu noć nije se vratio u hotel. Nakon što smo klanjali sabah, bio je iza nas, smješako se, na licu mu se nazirao nur i radost. Zamolio nas je ako možemo da ga spojimo sa nekim od Imama Harema, jer ima nešto važno da ga pita.
Kad smo ugovorili sastanak i kad nas je šejh primio, nakon upoznavanja, on mu je rekao: “Uvaženi šejh, ja imam od bogastva 30 miliona dolara, ali je svaki dolar stečen na haram način. Ja sam se pokajao ali šta da radim sa tim novcem?“ Šejh mu reče: “Podjeli ga siromašnim i onima kome je potreban.“ Nakon što je potvrdno klimnuo glavom, reče: “Aha, ali šejh, to je mnogo novca.“ Šejh mu odgovori:“Znam, ali imaju organizacije i banke koje će to da prebace kome je potrebno, ne brini.“ Tako je i bilo, kasnije smo taj novac prebacili na dvije saudijske banke s kojima surađuju humanitarne organizacije.
Nakon toga, ja i moj prijatelj Halid smo se trebali vratiti u Kuvajt a našeg milionera smo ostavili još nekoliko dana u Meki pa ćemo se opet po njega vratiti. Tako i bi, ali kad smo se vratili, imali smo šta i vidjeti. Naš dojučerašnji milioner je bio u odjelu čistaća koji čiste i održavaju Časni Harem. Bio je u odijelu radnom a u ruci je držao metlu i brisać. Kad smo ga upitali šta se dešava, on je sa osmijehom rekao: “Bereket, evo sad radim kao čistać u Haremu, plata mi je skromnih 600 rijala i dijelim malu sobu sa svojom braćom, dvojica mumina ih iz Afrike.“
Da, evo prošla je godina dana a on i dalje radi u Haremu, za to vrijeme, postao je hafiz Kur’ana, te je naučio napamet zbirke hadisa od Buharije i Muslima.
