Davno je živio čovjek koji je imao 4 žene.Četvrtu ženu je najviše volio i obasipao dragocjenostima, častio najboljim poslasticama. Davao joj samo sve najbolje.Volio je i treću ženu, vodio je okolo po susjednim gradovima i pokazivao joj ih. Uvijek ga je bilo strah da će ga ostaviti i otići s drugim.Također je volio i drugu ženu. Uvijek mu je bila osoba od posebnog povjerenja, uvijek pozorna, strpljiva i ugodna. Kad god je imao kakav problem, s njom se savjetovao, a ona mu je uvijek pomagala da prebrodi teške trenutke.
Prva žena je bila odana družbenica i najviše je doprinijela blagostanju njegovog kraljevstva. Unatoč tomu, prvu ženu nije volio, iako je ona njega duboko voljela, na nju se nije ni obazirao.Kad se razbolio i predosjetio da se bliži kraj, razmišljao je o svom životu.“Imam četiri žene, ipak, kada umrem, ostat ću potpuno sam. Kako da u smrti ne ostanem sam?”
Četvrtu ženu upita: “Najviše sam te volio, poklanjao ti najbolju odjeću, pokazivao posebnu pažnju. Sada, kad umirem, hoćeš li poći sa mnom i praviti mi društvo?”“Ni govora!” odgovorila je četvrta žena i otišla bez riječi. Njen odgovor zarezao je poput oštra noža njegovo srce.Žalosni čovjek upita treću ženu: “Cijeli život sam te volio. Sada kad umirem, hoćeš li mi i u smrti praviti društvo?”“Ne”, je odgovorila treća žena. “Život je prelijep. Kad umreš, ponovno ću se udati i živjeti punim plućima.”
Gotovo očajan, upitao je drugu ženu: “Uvijek sam se tebi obraćao za pomoć i savjete, a ti si mi uvijek pomagala. Kada umrem, hoćeš li i ti u smrt sa mnom da mi praviš društvo?”“Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći“, odgovori druga žena. „Jedino što mogu za tebe napraviti je da te pokopam.”I njen odgovor je čovjeka pogodio kao strijela.Zatim je čuo glas: “Ja ću poći s tobom i slijediti te kamo god pođeš.”
On se okrene i pogleda prema glasu. Pred njim je stajala prva žena. Bila je mršava, pothranjena i zapuštena.“Kada sam imao priliku, trebao sam se više brinuti o tebi,” reče čovjek iskreno samokritično.
Pouke iz priče:
U stvari, svi imamo u životu četiri žene.Naša četvrta žena je naše tijelo. Nevažno koliko napora uložimo u njegu i brinemo o tijelu, ono će nas na kraju ostaviti i izdati u smrti.Naša treća žena je imetak i sve materijalne stvari, položaj i bogatstvo. Kada umremo, naslijede ga drugi.
Naša druga žena su porodica i prijatelji. Nevažno koliko su nas voljeli, pomagali u životu, bili nama i mi njima oslonac, s nama ostaju do groba.A naša prva žena je naša duša. Višekratno zapostavljana u težnji gomilanja bogatstva, položaja, materijalnih vrijednosti, moći i užitaka. Unatoč tome duša je jedina koja će nas pratiti kamo god budemo morali poći.
(akos.ba)
