Italija je samo ove sedmice iz Sredozemnog mora spasila više od deset hiljada migranata i izbjeglica.
Posebno u toplijim danima, raste broj onih koji, pretežno sa područja Afrike, dolaze u Evropu. Istovremeno, više je i ljudi koji ne uspijevaju prijeći taj opasni, daleki put.
Pobjegli su od ratova, političkih progona, nesređenih sistema, siromaštva…. Krenuli su na put bez ičega, samo s nadom da ih s druge strane čeka nešto bolje. O njihovim sudbinama, uglavnom govore drugi, jer se oni boje.
Kao volonterka, Ilaria Mosso je upravo završila jednu spasilačku misiju na Mediteranu. Sprema se za novu.
“Vidite iznemogle ljude, nagurane u malom brodu u koji jedva mogu stati. Od silnog stiskanja, polome dijelove tijela, ruke, noge. Boluju od bolesti koje su karakteristične za afričko područje. Osim djece, ima i trudnica koje su žrtve silovanja. Najčešće su zlostavljane u Libiji”, kaže ona.
Visoke svote novca
O lošem tretiranju u Libiji govorili su nam mnogi migranti koje smo sreli na Siciliji. Ne samo da su krijumčarima plaćali iznimno visoke svote novca da bi ih prevezli do Evrope, već bi u konačnici bili izigrani.
Ibrahim Barham je jedan od nekoliko osoba kojeg je italijansko pravosuđe proglasilo krivim za krijumčarenje ljudi iz Libije.
“Zato što su me optužili da sam upravljao čamcem, u zatvoru sam ležao godinu i osam mjeseci. A trebalo je da ostanem šest godina. Ali nije istina da sam upravljao. Sudac je rekao da jesam. Mislim da je nesporazum zbog jezika”, priča ovaj Senegalac.
Potresne scene nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Oni koji su učestvovali u jednoj od posljednjih spasilačkih misija italijanske mornarice, na Mediteranu su, kažu, vidjeli ono najgore.
“Mnogo, mnogo loših stvari… Ali vam želim pričati o lijepim. Naredio sam da prvo pomognemo ženama i djeci. Vidio sam bebu mlađu od godinu. Igrala se s plišanim medvjedićem koji joj je dao jedan od članova posade. Bio je bijel i veći od bebe. Kakvo čudo da u vojnom brodu imamo medu. Osmijeh na bebinom licu, najbolje je što se ovdje dogodilo”, kaže Francesco Iavazzo, kapetan broda.
Težak i opasan put
No, ovdje nema mnogo osmijeha.
“Put koji preko Mediterana vodi do Italije, težak je i opasan. Prema podacima Međunarodnog ureda za migracije više od sedam hiljada ljudi izgubilo je živote na tom putu. I pored toga, migranti iz Afrike i dalje dolaze”, izvještava Nadina Maličbegović, reporterka Al Jazeere.
Bright Ovie je uspio. Priča da su mu lokalne bande u Nigeriji ubile trudnu suprugu, njemu prijetile, te da je odlučio da krene.
“I da odlučiš da se ubiješ, ne. Ne možeš. Ostanak je samoubistvo. Jedini način je da odeš”, kaže on.
Uprkos saznanju da možda nećeš uspjeti.
Na gradskom groblju u Cataniji, dio je rezerviran za migrante koji nisu uspjeli preći taj dugačak i opasan put.
Za poginulu djecu i ljude bez imena, jer među putnicima nije bilo srodnika koji bi mogli da ih identificiraju.
