Charlotte Fitzmaurice predala je ono što je napisala sucu Vrhovnog suda kako bi njena kćerka Nancy dobila što majka vjeruje da je najpotrebnije. Ona je željela zaustaviti njene patnje i da Nancy konačno pronađe svoj mir.
Nancy je rođena s hidrocefalusom, meningitisom i septikemijom. To je značilo da ona nije mogla hodati, govoriti, jesti ni piti. Trebala joj je 24-satna bolnička njega jer ju je trebalo hraniti i davati lijekove na cjevčicu.
Kako se njeno zdravstveno stanje pogoršavalo, ona je satima vrištala u agoniji, unatoč morfiju i ketaminu koji je dobijala. Za majku je to bilo previše, nije mogla podnijeti da gleda kako se njena kćerka pati.
Tako je nakon 12 teških godina otišla na sud. Njena izjava pročitana je na sudu u osmom mjesecu ove godine.
– Moja kćerka više nije moja kćerka, ona je sada samo ljuštura. Svjetlo iz njenih očiju je nestalo i zamijenjeno je strahom i čežnjom da pronađe mir. Danas apeliram na Vas jer zaista vjerujem da je ona trpila dovoljno. Teško mi je sve ovo reći, ali morala sam – napisala je Charlotte.
U presedanskoj odluci Sud je odobrio zahtjev, a Nancy je umrla 14 dana kasnije, okružena svojom porodicom.
Ova presuda predstavljala je presedan jer dijete je disalo samo, a ne uz pomoć aparata, nije patilo od smrtonosne bolesti, a dozvoljeno je da umre.
Odluka suca je podržana od strane ljekara u svjetski poznatoj dječijoj bolnici, ali je ponovo pokrenulo raspravu “pravo na smrt”. Naravno, ne slažu se svi sa odlukom.
Charlotte (36) je imala podršku Nancynog oca Davida Wisea (47).
Par se složio da podijele detalje o Nancynom slučaju jer vjeruju da postoje roditelji koji se suočavaju sa istom odlukom.
Charlotte se nikad nije nadala da će Nancy ozdraviti. Dva dana prije poroda, u sedmom mjesecu 2012. godine, rečeno joj je će njena beba vjerovatno biti teško bolesna. Charlotte je imala streptokoke grupe B, a liječila se tokom trudnoće.
– Rečeno mi je da se beba može izliječiti u maternici, da antibiotici mogu pomoći. Međutim, Nancy je rođena slijepa, s meningitisom i septikemijom. Bilo je to poražavajuće. Ali sam znala da ću je voljeti bez obzira na sve.
Imala je samo 10 dana kada je podvrgnuta operaciji mozga. Nakon mjesec dana su dopustili da dijete odvedu kući, ali su roditeljima rekli da će Nancy vjerovatno umrijeti do 4. rođendana.
– Kada je imala samo šest mjeseci dijagnosticirana joj je epilepsija, a svakodnevno je imala napade. Bilo je srceparajuće gledati je koliko se pati.
Charlotte je postala Nancyn skrbnik s punim radnim vremenom i radila je poslove kao medicinska sestra. Hranila je i davala lijekove curici kroz cjevčicu.
– Stalno smo išli u bolnicu, ona se nikad nije razvila dalje od nivoa šestomjesečnog djeteta. Kada bi čula ptice kako pjevaju ili djecu dok se igraju, imala je najljepši osmijeh na licu. Dala sam joj najbolju kvalitetu života koju sam mogla.
Nancy je tako preživjela 4. rođendan, ali nakon operacije uklanjanja bubrežnih kamenaca 2012. godine dobila je infekciju i ljekari su rekli da više ništa ne mogu učiniti.
Zbog toga što je cijeli život imala bolove, postala je imuna čak i na koktel morfija i ketamina.
– Vrištala je i izvijala se u agoniji 24 sata dnevno. Nisam mogla podnijeti što joj ne mogu pomoći. Ona više nije bila moje dijete, ostala je samo ljuštura. Nakon što je cijeli vikend vrištala zbog bolova, odlučila sam da više neću gledati kako se moja djevojčica pati.
Ljekari su se složili da je prestanu hraniti, ali nisu je mogli ostaviti bez tekućine, a tako bi njeno umiranje trajalo mjesecima.
– Nije bilo govora da dopustim da trpi ekstremne bolove mjesecima. Ubijalo me što joj ne mogu pomoći. Sve medicinske sestre su plakale kad su vidjele koliko Nancy vrišti. Samo sam željela da moja kćerka dostojanstveno umre dok je držim za ruku.
7. augusta sud je odobrio Charlottin zahtjev.
“Ljubav, odanost i stručnost majke su očiti. Nancy je u svom zatvorenom svijetu imala neku kvalitetu života. Nažalost, to sada nije slučaj. Molim Vas, recite Nancynoj majci da joj se divim”.
– Bilo je poražavajuće znati da će mi dijete umrijeti, ali bilo je i olakšanje. Samo sam htjela da nađe mir.
21. augusta Nancy je umrla.
– Zadnji dan je bio najteži u mom životu. Nedostaje mi moja lijepa curica ,iako znam da sam uradila pravu stvar, nikad sebi neću oprostiti. To ne bi trebala biti odluka majke. Moja kćerka umrla je u bolovima, to će me uvijek pratiti.
