Djevojčica je, čini mi se, iz Prijedora. Slika je nedavno nastala. Sad vam je već jasna pustoš iza nje. Poznato vam je da je Prijedor uništen zbog strašnih poplava koje su se nedavno desile. Ali zašto se djevojčica smije? Jer je dobila medu. Jer je živa, ljudi moji. I jer ona zna da ima dobrih ljudi koji će pomoći da onu pustoš iza nje pretvore u ono što je nekad bila. Pustoš će postati nešto. Nešto ljepše nego što je ikad bilo. Ona zna da postoje ljudi dobrog srca. Oni su joj poklonili medu. Vratili osmijeh na lice. I zato je ona taj dan bila najsretnija djevojčica na svijetu.
Eto Bajrama, a mala djevojčica još uvijek ima onu pustoš iza sebe na slici. Slici, koja je nastala slučajno, a urezala mi se u pamćenje namjerno. Namjerno sve ovo i pišem. Ne bi li se i vama slika urezala u pamćenje. Ne bi li, oni koji to mogu, pomogli da taj osmijeh ostane na licu nevinog djeteta…
Dobri ljudi, hvala Bogu, još postoje. Dokazuju to brojni cazinski volonteri, o kojima sam već pisala, a vi čitali. Niste? Sad hoćete, zar ne? Neki od vas neće samo čitati, nadam se… Neki od vas će postati cazinski volonteri, djevojčicini heroji, pa ću i o njima pisati… Ne pišem o njima jer to oni žele, da se sazna ko je koliko dao… Pišem o njima kako bih i ja nekako pomogla. Kako bih vam otvorila oči. Kako bi svi vi, koji želite i možete pomoći, to i uradili. Ne imenujem nikoga jer njima nije bitno da se zna ko su, bitno je pomoći. Bitno da se osmijeh vrati na sva lica, koje je poplava tako okrutno „saprala“.
Bajram je pred vratima, ljudi moji. Čiste se kuće, kuhaju se kolači, priprema najljepša odjeća… Sve to da dočekamo Bajram. Kako će ga oni dočekati? Šta da oni očiste kad više nemaju kuće? Šta da skuhaju kad nemaju s čime? Šta da obuku kad više ništa nemaju?!
Ne znam ko je djevojčica. Niti koliko ima godina. Znam samo da ima najljepši osmijeh na svijetu. I vjerujem, kao i ona, da na ovom svijetu još uvijek ima dobrih ljudi.
Sutra, kad povedete svog sinčića u džamiju ili zagrlite svoju malenu djevojčicu, koja će vas dočekati pred vratima kad se vratite iz džamije, odjevene u najljepša bajramska odijela, sjetite se djevojčice iz Prijedora s medom u ruci.
Djevojčice moja, kako ćeš ti dočekati ovaj Bajram?
