Legendarni engleski fudbaler Rio Ferdinand je u novom dokumentarnom filmu otvorio dušu, a otkrio je najintimnije detalje iz života nakon smrti supruge.
Samohrani otac je govorio o odgajanju troje maloljetne djece.
Ferdinand je u dokumentarcu pod nazivm “Rio: Biti majka i otac” pričao o trenucima u kojima je “gubio” suprugu koja je preminula u 34. godini od raka dojke. Fudbaler je rekao da je u tim trenucima utjehu pronalazio u piću, a priznao je i da je razmišljao o samoubistvu.
– Nekada sam razmišljao, kako neko može da bude toliko sebičan da sebi oduzme život?. Ali, sada znam kako im je. Da nisam imao ‘mrežu’ ljudi oko sebe ili svoju decu koja su mi bila najveća inspiracija, ne bih mogao da razmišljam ispravno i rezonski – rekao je Rio, kome je najteže palo to što je bez podrške supruge ostao sa troje male djece.
– Razmišljali su naglas zašto oni nemaju mamu, a ja nisam imao odgovor. Već u maju 2015, kada je umrla, samo deset sedmica nakon što su ustanovili da ima rak, počeo sam da tonem. Sjedim kod kuće, djeca spavaju, ali ja ne mogu. Pri tom, ne želim da razmišljam. I, tako sam sjedio neko vrijeme na krevetu, prije nego što bi sišao dole i počeo da pijem brandy. Ni to nije nimalo pomoglo. Jdnog dana sam se probudio toliko mahmuran da sam doživio saobraćajnu nesreću i shvatio sam da nešto mora da se promjeni – iskren je Ferdinand.
– Sjediti u sobi i plakati je jedno, ali pričati o osjećanjima je nešto sasvim drugačije. Mene je oblikovala kultura svlačionice. Bio sam u potpunosti emotivno zatvoren, smatrajući da je slabost ukoliko muškarac pokaže emocije.
Osim ogromnog životnog, emotivnog i porodičnog gubitka, Rio je sada morao da se bavi i svakodnevnim obavezama.
– Nikada u svom životu nisam ručak napravio. A to su sve stvari koje morate da radite. Jedino što sam radio bila je ta ‘trka do škole’, ali to nije ništa drugo nego ustajanje deset minuta prije djece. Koju je Rebecca već nahranila, obukla i smjestila ih u auto. Kada sam ja to prvi put radio, zakasnila su! Onda, primjera radi, krenemo na odmor, a ja ponesem torbu. Rebecca je već sve spakovala. Kada ste fudbaler ne morate apsolutno ništa da radite sve dok ne pređete bijelu liniju. A, sada sam imao situacije gdje sam se pitao kako se ide do ljekara. Ja znam samo za onog u klubu. Nisam imao predstavu kako se zakazuje – otkrio je Rio i nastavio da opisuje, za njega nova otkrića.
– Također, Rebecca je namještala krevete na određen način, pa su djeca morala da mi objašnjavaju šta radim pogrešno. Osjećao sam se bespomoćno. Šta god da uradim, neće biti dobro, onako kako je ona to radila. Sve to promijenilo se u sekundi. Ranije, probudim se, obučem, jedemo zajedno, odbacim klince i idem na trening. To je bio samo jedan dio posla, onaj daleko lakši. Gdje je kupovina? Gdje su odeća, cipele, torbe?”
Ipak, najteži momenat bio je kada je sa sinom otišao u bolnicu, a on na zidu onkološkog odjeljenja vidio zahvalnicu jedne od porodica pacijenata.
– Upitao me je šta je to, a ja sam mu rekao da je to zahvalnica koju porodice ostavljaju doktorima i sestrama za sve ono što su učinili da im pomognu. Njegov odgovor je bio jako prost – ‘Pa, mami nisu pomogli’. Okrenuo se i nastavio ka izlazu – završio je Rio svoju ispovijest potresnim riječima.
