Falmata S. je samo jedna od više stotina mladih djevojčica, od kojih su većina tinejdžerice, koje su oteli članovi militante skupine Boko Haram u Nigeriji.
Nakon otmice, djevojke su prisiljavane da obavljaju samoubilačke misije za spomenutu terorističku organizaciju. Djevojčica je imala 13 godina, kada je oteta na putu do kuće svog rođaka blizu granice s Kamerunom. Odvedena je duboko u šumu, gdje je smještena u logor. Tu je počela njena životna drama.
– Nisam bila sama u šatorima, bilo je tu puno mladih djevojaka. Bilo nas je devet u jednom šatoru i spavale smo na madracima. Htjela sam pobjeći, ali, uz sav trud, nije postojala šansa da im pobjegnem – rekla je djevojka za BBC.
Rečeno joj je da će završiti u raju ako ubije nevjernike. Militanti su ih dobro čuvali. Ubrzo su je pokušali prisiliti na udaju, zapravo, ponuđeno joj je da se uda za jednog od terorista ili da ode u ‘misiju’. Odbila je brak, govoreći da je premlada.
Dani koje je provodila zarobljena u logoru bili su monotoni. Čim bi ustali, morali su se moliti, zatim bi jele, čistile, pa bi se opet molile i tako cijeli dan. Nakon nekog vremena provedenog u logoru, prišli su joj naoružani teroristi. Rekli su joj da se spremi za nešto važno. Nakon što su je propisno obukli, očešljali i našminkali, djevojka se pitala šta se događa. Mislila je da je pripremaju za vjenčanje. Tada je uslijedio šok i nevjerica, oko struka su joj vezali pojas s bombom. Rečeno joj je da će ići u raj ako ubije nevjernike, kao i to da će njena meta biti neko mjesto na kojemu se nalazi puno ljudi.
– Bila sam prestravljena i plakala sam. Rekli su mi da budem strpljiva i da prihvatim da je život takav i da je to – to. Rekli su mi da će sve biti bolje kad stignem u raj – ispričala je prestravljena Falmata.
Teroristi su još dvije djevojke iz logora također opasali eksplozivom i odveli ih u jedno selo, a zatim su im naredili da hodaju na lokacije na kojima se nalazi veći broj ljudi. Djevojke su u rukama imale male ručno napravljene detonatore i rečeno im je da će ih neko gledati. Ipak, djevojke su se složile da neće aktivirati eksploziv. Uspjele su pobjeći, odbacile su eksploziv, a onda je Falmata naišla na dva muškarca, za koje se kasnije ispostavilo da su i oni pripadnici Boko Harama, samo druge divizije.
Nesretna Falmata tako je oteta drugi put, ovaj put premještena je u drugi logor. Da je kojim slučajem neko iz Boko Harama znao da je napustila samoubilačku misiju za koju je bila pripremljena – ubili bi je.
Konačan bijeg i susret s porodicom i u ovom logoru sve je bilo isto kao i u prvom. Kada su joj postavili isti izbor da se uda ili da ide u samoubilačku misiju, ponovo je odabrala misiju. Ovaj put je pobjegla u šumu istog trenutka kada su je militanti ostavili u selu. Naišla je na farmere koji su joj pomogli da skine eksploziv. Njima je rekla da je bila primorana aktivirati bombu i raznijeti se u masi ljudi.
Falmata se potom krila u šumi i tako je uspjela iskoristiti priliku da se pridruži grupi lovaca s kojima je putovala. Međutim, teroristi Boko Harama su ih napali, ali je ona još jednom pobjegla u šumu u kojoj je provela tjedan dana bez hrane.
– Bila sam prestravljena i uplašena, ali sam uz Božju pomoć uspjela doći do naselja – rekla je danas 16-godišnja Falmata.
Jedna porodica joj je pružila sklonište na nekoliko dana i pomogla da konačno dođe do svoje obitelji u Maiduguri. I u Maiduguri se morala sakrivati jer se bojala da će je opet zarobiti članovi Boko Harama. Psihološka pomoć i resocijalizacija Na kraju je Falmata konačno pronašla svoju majku s kojom i danas živi u domu za raseljene. Zbog ovakvih događaja, djevojke poput Falmate imaju mnogo problema i vrlo teško se ponovno asimiliraju u društvo. U tome im pomažu psiholozi koji čine nadljudske napore kako bi djevojke mogle normalno nastaviti sa životom.
Psihologinja Fatima Akilu je šefica fondacije koja pruža pomoć onima koji su proživjeli nevjerojatne patnje koje su im prouzročili članovi Boko Harama.
– Oni vide djevojku i odmah pomisle: „Ovo je osoba koja je htjela uništiti našu zajednicu, kako da je sada primimo nazad?“ – rekla je Akilu.
One ljude koji su poslani u bombaške napade, a ne izvrše ih, vrlo često dočekuju sigurnosne snage zloglasne terorističke organizacije i vode ih u tzv. centre za deradikalizaciju. Nije poznato što se točno događa u tim centrima.
