Kao muslimani najbolji uzor imamo naravno u Poslaniku Muhammedu a. s. Za njega Allah dž. š. kaže:
“Uistinu, ti si najljepše ćudi.”
A budući da Aiša r. a. Poslanikov a. s. karakter i ponašanje opisuje kao hodajući Kur’an, osvrnut ćemo se na jedan od načina na koji Poslanik Muhammad a. s. utjelovljuje kuran’ske vrijednosti.
U Kur’anu Allah naređuje Poslaniku a. s:
“…i dogovaraj se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Kur’an 3:159)
Allah dž.š. naređuje Poslaniku a.s. da se savjetuje sa svojim ashabima uprkos tome što on dobija objavu. Pitanje je zbog čega on to radi? Imam Razi daje nekoliko objašnjenja u svojoj knjizi El-Tefsir el-Kebir.
Kao prvo, Poslanik a.s. je, konsultujući ih, davao ashabima osjećaj da su važni i da ih poštuje. Oni to uzvraćaju pozitivnim osjećanjima prema njemu, a to osigurava zdrav odnos pun poštovanja koji bi u konačnici koristio ashabima. Obratimo pažnju kako se time više želi pomoći onome od koga se traži savjet nego onome koji savjet traži.
To je dobar podsjetnik za osobe koje imaju vlast da uvijek uključuju one koji su u njihovoj nadležnosti. Još više kad je riječ o kućnom domenu u kojem muževi ponekad ne smatraju da je potrebno savjetovati se sa svojim ženama. Kao što znamo, Poslanik a. s. se savjetovao s Hatidžom r. a. kad je primio prvu objavu.
O tome još jasnije govori događaj u Hudaibiji kad su se muslimani zaputili iz Medine u Mekku da bi obavili umru. Mnogobošči u Mekki su ih blokirali i pristali da im dozvole obaviti umru sljedeće godine. Muslimani su, međutim, već bili prešli u stanje ihrama (stanje u kojem su zabranjene određene, inače dozvoljene stvari).
Da bi izašli iz tog stanja, muslimani su morali zaklati svoje životinje, podrezati kosu ili obrijati glavu. Poslanik a. s. je muslimanima triput naredio da to urade, ali budući da su bili obuzeti tugom, niko od njih isprva nije poslušao njegovu naredbu. Poslanik a. s. je bio zabrinut i vratio se se u svoj šator, u kojem je bila njegova žena Umm Salama. Savjetovala mu je da izađe van, zakolje kurban i obrije glavu. Čim je Poslanik a. s. to uradio naočigled svih ashaba, oni su učinili isto što i on te su tako svi izašli iz ihrama. Poslanik a. s. je konsultovao svoju ženu u tako ozbiljnim stvarima i nije to smatrao nečim ispod svoje časti.
Drugo, iako je Poslanik a. s. po inteligenciji i osobinama iznad svih ostalih bića, imam Razi kaže da je sasvim moguće, s obzirom na ogromnu količinu ljudskog znanja, da i on previdi nešto što neko drugi neće. Štaviše, drugi mogu ponuditi drugačiju perspektivu. Tako vidimo da se Poslanik a. s. savjetovao s ashabima kad je donosio važne odluke. Naprimjer, o mjestu bitke na Uhudu odlučeno je na osnovu mišljenja ashaba, s obzirom na to da je Poslanik a. s. htio voditi bitku unutar Medine.
Zapravo, imam Razi spominje da je naredba da se savjetuje s ashabima došla nakon bitke na Uhudu jer bi ashabi mogli pomisliti da je Poslanik a. s. na njih ljut, budući da je poslušao njihov savjet te izašao iz Medine radi bitke, što je u konačnici dovelo do poraza muslimana. To je bio slučaj i s bitkom na Bedru kad je Poslanik a. s, poslušavši savjet Hubaba ibn el-Munzira, promijenio prvobitno mjesto bitke. Ako je takav slučaj s Poslanikom a. s, šta je prosječnim muslimanom 14 stoljeća kasnije?
Treće, imam Hasan el-Basri i Sufjan ibn Ujajna su mišljenja da je takva naredba Poslaniku a. s. data kako bi međusobno savjetovanje postalo ustaljen sunnet (tradicija) ovog ummeta (zajednice). Ovakvo savjetovanje, čak i u kućnim pitanjima, možemo činiti iz vjerskih razloga, nadajući se Allahovoj dž. š. Nagradi jer se pridržavamo ovog sunneta. To je značajno jer često takvo ponašanje, naprimjer savjetovanje i održavanje porodičnog sastanka, ne vidimo kao nešto “vjersko” ili nešto na šta naša vjera potiče.
Četvrto, savjetovavši se s ashabima, Poslanik a. s. uspijevao je odrediti nivo razumijevanja i inteligenciju ashaba. Naravno, kolika je korist od toga jasno je kad se čovjek savjetuje sa porodicom. Postići će to da mu djeca budu uključena, kao i da s njima bude na istim valnim dužinama, što naposljetku vodi do bolje komunikacije i otvorenije i iskrenije veze.
Peto, savjetovavši se s ashabima, oni su imali udjela u ishodu događaja. To je značilo da će oni uložiti svoj maksimum znajući da će biti odgovorni za ishod. To je učinkovit način da se podijeli odgovornost s djecom i da im se da prilika da sazriju prirodno pod vodstvom svojih roditelja. Tako oni neće biti isključeni iz odlučivanja dobijajući samo dozvole i zabrane, već će zapravo učestvovati u odlučivanju o tome koja su to pravila.
Na kraju, nakon što ajet muslimane potiče na savjetovanje, on ih podsjeća da se u konačnici trebaju osloniti na Allaha dž. š:
“…i dogovaraj se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Kur’an 3:159)
Molim Allaha da nas učini od onih koje On opisuje kao one koji “o svojim poslovima odlučuju međusobno”, i neka je mir i blagoslov na našeg učitelja i posljednjeg poslanika.
