Autorke ovom izložbom rekonstruišu događaj iz marta 1999, kada su pripadnici srpske paravojne jedinice Škorpioni pucali na grupu od 19 žitelja Podujeva albanske nacionalnosti i ubili njih 14, piše dnevnik Danas. Jehona i Saranda su tada imale 11 i 13 godina.
Postavka predstavlja multimedijalno iskustvo koje je, zapravo, kulminacija decenije posvećenog rada tri umjetnika sa Kosova koji su preživjeli jedan od najgorih masakara na Balkanu, počinjenih od strane srpskih snaga. Izložbu, koja je zamišljena kao posveta svim nevinim žrtvama rata i dokaz da istina i pravda mogu nadjačati zlo, producirao je Heartefakt fond.
Andrej Nosov, predsjednik fonda, kaže za Danas da je ovo važna izložba ne samo zbog negovanja kulture sjećanja na rat na Kosovu, već prije svega zbog odavanja pošte žrtvama tog i svih ostalih ratova u bivšoj Jugoslaviji. Kako ističe, Kosovo i Srbija danas uspostavljaju nove odnose, ali sa druge strane postoje brojna nerješena pitanja iz prošlosti.
“Veoma je značajno preneti priču o porodici Bogujevci u centar Beograda. Za nas, to je način da otvorimo prostor za javnu debatu o prošlosti i odgovornosti, za šta imamo obavezu kao građani. Takođe, ovom izložbom pozivamo institucije i zvaničnike na preuzimanje odgovornosti za zločine počinjene ne samo u Podujevu, već i na svim drugim mjestima. I dalje imamo veliki broj nestalih i važno je da izvršimo pritisak na institucije da odgovorne za počinjene zločine privedu pravdi”. ističe Nosov.
Mia David, direktorka Kulturnog centra Beograda, objašnjava da je kultura najvažnija za jednu državu zato što se tako gradi nacionalni identitet, te da od toga šta je kulturna strategija zavisi kakva zemlja i kakvi ljudi želimo da budemo.
“Najvažnija uloga kulture je da postavlja pitanja, da sagledava stvari iz različitih uglova i preispituje. Sve. Zato ova izložba treba da se desi u Kulturnom centru Beograda. Činjenica je da stalno imamo osjećaj da nije trenutak. I nije. I nikada neće biti. Dok ne počnemo da razgovaramo. I da se slušamo. Jer, svaki građanin ima pravo da zna i drugu stranu. A istina, bar u ovom slučaju, ni po čemu nije sporna. Desio se zločin nad albanskom porodicom na Kosovu. Zločin je počinio čovjek sa imenom i prezimenom, suđeno mu je u Srbiji i osuđen je. Osjećanje koje imamo mora biti empatija. Ono o čemu može da se razgovara je viđenje uzroka i poslijedica. Da bismo mogli da nastavimo život moramo naučiti da slušamo jedni druge. Moramo otvoriti dijalog i koliko god imali različite istine i stavove moramo naći snagu da čujemo jedni druge. Čak i kada je rezultat razgovora da se ne slažemo”, ističe Mia David.
Svjetska premijera izložbe u Nacionalnoj galeriji Kosova, oktobra 2011. godine, je bila veoma uspješna i doživjela pozitivne kritike širom zemlje. Izložba je februara 2012. gostovala u Nacionalnoj galeriji u Tirani, gdje je, takođe, veoma pozitivno primljena.
