Ne pojavljuje se samo kod prvorotkinja, nego i nakon rođenja drugog ili trećeg djeteta. Najčešći simptomi postporođajne depresije su plačljivost, dekoncentracija, smanjen ili pojačan apetit, povlačenje od prijatelja i rodbine, stalni osjećaj krivice, anksioznost, poremećaj spavanja i glavobolja, piše Zadovoljna.
Iako je rođenje djeteta najljepša stvar koja se može desiti u ženinom životu, ipak je normalno da se žene osjećaju umorno, neraspoloženo i razdraženo poslije poroda. Razlog su različite fizičke, emotivne i hormonalne promjene kroz koje žena prolazi kako u periodu trudnoće, tako i nakon poroda.
Između trećeg i petog dana nakon poroda kod većine porodilja nastupa „baby blues“ faza, koja se manifestuje kao umor, neraspoloženost, tuga i pretjerana briga za djetetom. Ta faza je sasvim normalna, ali ukoliko potraje duže od mjesec dana, onda to ukazuje na postporođajnu depresiju.
Način razmišljanja
Na pojavu postporođajne depresije utiču prethodno proživljena životna iskustva i ono što smo naučili iz tih iskustava.Tako, traumatska iskustva tokom porođaja kao što su ekstremna bol, neizvjesnost i strah, mogu biti okidač za pojavu depresivne simptomatologije – tvrdi sarajevska psihoterapeutkinja dr. Džejna Ćapin.
Tokom trudnoće buduće majke su zabrinute za porođaj: kako će sve proći; kakav će krajnji ishod biti; hoće li biti dobre majke, te hoće li moći udovoljiti zahtjevima koji se od njih traže.
Osobe koje misle da su slabe ili nedovoljno dobre i vrijedne, sklone su da slijede obrazac negativnih misli. Posljedica takvog načina razmišljanja su preplavljujući osjećaji tjeskobe, tuge i osjećaja krivnje – ističe Ćapin.
Nakon dolaska bebe na svijet ovaj obrazac misli se nastavlja i produbljuje tako da mlada majka iskrivljeno interpretira neke uobičajene situacije u kontaktu sa djetetom i osjeća se neefikasno u novoj ulozi.
Ključni faktor koji utiče na pojavu depresije jeste način razmišljanja, ali i genetske predispozicije dodaje Ćapin.
Podrška porodice i partnera
Mlada majka nije u mogućnosti da se u potpunosti psihički pripremi za sve ono što je čeka, ali ono na što sigurno može utjecati je način razmišljanja u toku trudnoće i poslije poroda.
U trenutku kada se majka osjeća loše, treba se upitati kakve misli joj prolaze kroz glavu, kakav je njihov efekat, u čemu pretjeruje i može li stvari vidjeti na drugačiji način – kaže Ćapin.
Ona naglašava da je veoma važno pravilno isplanirati dnevne aktivnosti, tako da pored svakodnevnih obaveza, žena pronađe vremena za aktivnosti koje su joj ranije donosile zadovoljstvo i opuštanje.
Podrška porodice je od ključne važnosti, a naročito pomoć partnera. Adekvatno izražavanje emocija ljubavi od strane partnera, kao i konkretna pomoć i podrška, mogu doprinijeti da se žena ne osjeća usamljeno pred zahtjevima koji slijede – ističe Ćapin i upozorava: – Kada osoba prepozna simptome depresije ili neko od članova porodice i prijatelja, neophodno je potražiti stručnu pomoć. Depresija je indikacija za primjenu kognitivno bihevioralne psihoterapije. Ukoliko je potrebno uključiti lijek, onda je za to neophodna konsultacija psihijatra.
Procjenjuje se da jedna od deset žena oboli od nekog oblika postporođajne depresije u svijetu, a samo mali broj njih zatraži liječničku pomoć. Žene se obično stide svog stanja jer se od njih očekuje da budu sretne zbog rođenja bebe, a one se ne osjećaju tako.
