Već izvjesno vrijeme ljudi s neobjašnjivim glavoboljama, vrtoglavicama i kožnim iritacijama za svoje stanje okrivljuju osjetljivost na elektromagnetne izvore, a ovo stanje već je nazvano elektromagnetna preosjetljivost.
Učesnici u jednom istraživanju koje je obuhvatilo ljude koji tvrde da pate od ovakve vrste preosjetljivosti rekli su da osjećaju simptome kao što su glavobolja i umor i da se oni pojavljuju kad god su blizu uređaja koji emituju elektromagnetne signale, kao što su Wi-Fi stanice, mobilni telefoni i kompjuteri. Što bi dalje bili od ovih izvora signala, istakli su oni, to bi simptomi bili blaži.
Međutim, tokom istraživanja, ljudi su bili izloženi elektromagnetnim talasima, ali im je rečeno da su talasi isključeni, nisu mogli adekvatno da procijene prisustvo signala.
Doktor Džejms Ruben s Londonskog koledža ističe da ljudi koji tvrde da boluju od preosjetljivosti na elektromagnetne talase zaista imaju simptome bolesnika, iako nauka pokazuje da ovi talasi zapravo ne izazivaju nikakve bolesti.
Premda Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi da ljudi koji pate od ove vrste preosjetljivosti imaju razne neuobičajene simptome, oni takođe ističu i da elektromagnetna preosjetljivost ne može biti medicinska dijagnoza.
Ovi simptomi variraju od osobe do osobe, ali uglavnom su veoma uopšteni, što znači da mogu nastati iz različitih razloga. Tako na primjer, glavobolja može da vam poručuje da ste se prehladili, kao i da ste unijeli previše kofeina. S druge strane, vrtoglavica može da ukaže na nedostatak sna. Iako odvlače pažnju, ovi pokazatelji obično ne mogu pomoći ljekarima da identifikuju i tretiraju izvor problema.
U pojedinim slučajevima, ljudi koji su prijavili elektromagnetnu preosjetljivost kažu da su simptomi nepodnošljivi i da drastično utiču na njihove živote. Tako su roditelji jednog 12-godišnjaka u Masačusetsu podnijeli tužbu protiv jedne privatne škole tvrdeći kako su novi industrijski kapaciteti Wi-Fi sistema u školi doveli do zdravstvenog problema njihovog djeteta.
Dječak je bolovao od glavobolje, kožne iritacije, osipa i povremeno krvarenja iz nosa, vrtoglavice i lupanja srca. Ove simptome ljekari nisu mogli da dijagnostikuju s obzirom na to da su se pojavljivali samo tokom školskih časova.
Školski zvaničnici su odbacili zaključak da je njegova bolest nastala uslijed izlaganja Wi-Fi signalu, a procijena Wi-Fi sistema je pokazala da su svi nivoi u okviru bezbjednih parametara. Ipak, roditelji dječaka i dalje tvrde da su njegovi simptomi pokazatelji elektromagnetne preosjetljivosti i da škola treba da preduzme mjere zaštite.
U svojim istraživanjima doktor Ruben je pregledao sve studije i analizirao sve simptome koji mogu biti okidači kod ljudi koji su prijavili “alergiju na Wi-Fi”.
Zaključio je da ponovljeni eksperimenti nisu mogli da prikažu ovaj fenomen čak ni u kontrolisanim uslovima.
Može biti da Wi-Fi nije krivac, već nešto drugo ima veze s ovim simptomima, ističe Ruben. Različiti zdravstveni uslovi, kao i uslovi životne sredine, koji se razlikuju od pojedinca do pojedinca, mogu biti odgovorni za ove neobične simptome.
Još jedan od potencijalnih krivaca za ovako neobične simptome može biti nocebo efekat, koji se naziva “zloćudnim bratom placebo efekta”. To podrazumijeva da osoba koja vjeruje da ima određenu bolest zaista dobija simptome, odnosno da onaj ko je uvjeren da je alergičan na Wi-Fi osjeća simptome čak i ukoliko se ne izlaže signalu.
