Različiti stručnjaci već vijekovima pokušavaju da razriješe vječitu misteriju – ima li svako od nas srodnu dušu ili se jednostavno stihijski srećemo, upoznajemo, zbližavamo, zavolimo…
Srodne duše nisu one koje su potpuno iste kao mi, već one koje imaju ključeve za sve naše brave i brave za sve naše ključeve – rekao je prije nekoliko decenija američki pisac i filozof Ričard Bah…
Termin “srodne duše” odslikava vječito traganje za našom polovinom koju smo rođenjem izgubili, a možemo da budemo kompletni samo ako je pronađemo, uvriježeno je mišljenje. Ipak, ovo neizvjesno putovanje mnoge je koštalo sreće u ljubavi, braka i potomstva, jer im je duša koju su tražili ostala nedostižna. Da li zaista postoji naša idealna polovina, zapita se svako najmanje jednom u životu, a mnogi odu korak dalje i pomisle: A šta kada se sretnemo, kako ćemo da budemo sigurni da je to naša druga polovina i da li je to dovoljno da budemo srećni u ljubavi?
I dok većina ovoj uvijek intrigatnoj temi pristupa sa romantičnim predrasudama, psihijatri i psiholozi su mnogo racionalniji. Različiti “stručnjaci za dušu” već vijekovima pokušavaju da razriješe vječitu misteriju – ima li svako od nas srodnu dušu ili se jednostavno stihijski srećemo, upoznajemo, zbližavamo, zavolimo…? Ovo je zahvalna tema za istraživanje jer može da joj se pristupi iz različitih apekata, pa ne čude brojna dokazivanja i opovrgavanja fatalnosti srodnih duša.
Noviji zaključci naučnika i stručnjaka pokazuju da zaista postoji ljubav, odnosno nevjerovatna privlačnost već na prvi pogled, pa čak se ona osjeti i u virtuelnoj komunikaciji putem poruka, ali da taj teret sudbinske ljubavi nije lako iznijeti u savremenom svijetu. Grupa kanadskih bračnih terapeuta smatra da mnogi pojedinci danas ne znaju da se snađu u vezi sa srodnom dušom i ona na kraju puca, ostavljajući dva srca da lutaju dalje tražeći takvu bliskost koju ne nalaze više nikad, a po njima je to i razlog što su mnogi nesrećni u ljubavi. Njihovo istraživanje obuhvatilo je, s razlogom, samo dvije kategorije – stariju populaciju i mlade do 23 godine. Prvi su mogli da sa distance sumiraju svoj emotivni život, a drugi su dovoljno zreli da mogu da osjete srodnost duša, a dovoljno mladi da nemaju predrasude.
Možemo da kažemo da sudbinski susreti, kao i srodne duše, zaista postoje, ali ih često propustimo, nekad mislimo da to ipak nije to ili ne želimo da nešto žrtvujemo ili se nečega odreknemo da bi se ljubav realizovala u zajednicu za čitav život. Srodna duša nam je neko ko nam je apsolutno blizak, sa kojim se osjećamo kao ni sa jednom drugom osobom i imamo osjećaj da se znamo oduvijek iako smo se možda tek upoznali. Naša istraživanja pokazala su da je većina ljudi srela tokom života takvu osobu, ali je mali procenat to realizovao u doživotnu vezu. Današnji čovjek je prilično egoističan, a nekada su zbog ljubavi ljudi umirali, mijenjali vjeru, odricali se krune, bogatstva, porodice, zemlje. Sada je komoditet uzeo primat, pa ne samo da nikakva velika odricanja ne dolaze u obzir, već i udaja ili ženidba predstavljaju mnogima problem, tvrde stručnjaci.
Poslije susreta sa srodnom dušom, pošto se ispostavi da nam ta osoba ipak ne čita misli, ne ignoriše sve naše mane i ima svoju ličnost, dolazi do prvih problema. Romantična slika puca poput razbijenog ogledala i mnoge ostavlja u šoku, a poslije takve sudbinske ljubavi koja je uprkos svemu pukla, lakše se ređaju naredne veze i ljubavi znatno manjeg intenziteta, a neka od njih se završi brakom. Takođe, egoizam savremenog čovjeka može i da ugrozi vezu sa srodnom dušom i na drugi način – da dođe do zasićenja jer kad nam je neko apsolutno blizak i dijelimo gotovo iste stavove, vrijednosti, imamo sličan ukus, takav odnos teče glatko i bez trzavica i svađa, a mnogi to ocjenjuju kao kolotečinu i kreću u potragu za izazovima.
Čak i u poslu i prijateljstvu srodnost duša ima značajnu ulogu. Istraživanja pokazuju da osobe koje su bliske mentalno i duhovno mnogo brže i preciznije rade u tandemu, imaju više uspjeha, a u prijateljstvu su odlična podrška jedno drugome. Međutim, negativna strana u poslu je što su slični karakteri manje kreativni budući da posmatraju problem iz istog ugla i pristupaju mu sa istog stanovišta.
Ipak, postoje i stručnjaci koji smatraju da je termin “srodne duše” samo mit i ništa drugo. Frank Pitmen, psihijatar iz Atlante, na osnovu dugogodišnjeg istraživanja zaključio je da ništa nije donijelo toliko nesreće i nezadovoljstva čovjeku koliko potraga za srodnom dušom, koja je najčešće neuspješna:
“Ljudi bi trebalo da prestanu da vjeruju u mit o srodnoj duši, jer je zamišljaju kao nekoga ko je potpuno isti, a činjenica je da svi imamo različite rezvojne puteve, podstičemo iz različitog društvenog miljea, porodica i imamo različita vaspitanja, viziju svijeta, braka, ljubavi, vjernosti” tvrdi Pitman.
Vječita je misterija i da li imamo više srodnih duša ili to može da bude samo jedna osoba? Psihoterapeut Odri Čepmen u svojoj knjizi “Kako stići do prave ljubavi” tvrdi da tokom života možemo da sretnemo nekoliko osoba koje ispunjavaju taj uslov i sa kojima smo apsolutno bliski. On to objašnjava tako što s godinama sazrijevamo i mijenjamo se pa tako ako nam je neko apsolutno odgovarao u 17 godina, jer smo bili na istom mentalnom, duhovnom i emotivnom nivou, možda nam nimalo ne bi odgovarao u trećoj ili četvrtoj deceniji jer bi došlo do raskoraka u sazrijevanju ili bismo evoluirali u različitim pravcima. Tako može da se dogodi da “savršenu ljubav” možemo da doživimo nekoliko puta u životu, a da nam neko koga smo doživljavali kao najbliskiju osobu po duši s godinama postane stranac.
Nije mali broj slučajeva da pojedini parovi na prvi pogled osjete nevjerovatnu odbojnost i da odmah uđu u sukob, pa poslije mnogo bure konačno uplove i u emotivnu vezu. Međusobna antipatija i nesuglasice koje se događaju već prilikom upoznavanja teško da mogu da ukažu na susret srodnih duša. Ipak, pojedini stručnjaci smatraju da to nije tačno i da je to zapravo mehanizam odbrane kod osoba koje misle da nisu spremne za fatalnu ljubav.
“Nisu svi ljudi otvoreni za zaljubljivanje, naprotiv, sve je manje žena i muškaraca koji idu srcem kroz život i spremni su da ga daju nekome. Zato mnogi nisu u stanju da prepoznaju srodnu dušu svjesno, ali nesvjesno je prepoznaju i zato dolazi do veoma burnih reakcija kada se srećnu. Ogromna netrpeljivost između dvije osobe na prvi pogled može da ukaže i na to da one nisu spremne na sudbinski susret koji se upravo dogodio, ali ne mogu ni da ostanu ravnodušne jedno na drugo, zato odmah nastaje tenzija, svađa, netrpeljivost i slične burne reakcije. Međutim, da nam je ta osoba “pogodila nit”, može da se vidi i po tome što ne možemo da je izbacimo iz glave iako nas nervira, što ipak želimo da je sretnemo opet, i opet i opet. Poslije početne faze netrpeljivosti, koja je često posljedica šoka i straha od ljubavi, strasti se smiruju i dolazi do realizacije emotivne veze”, naglašava američki terapeut za emotivne veze Irina Grin.
Uzburkane strasti na početku veze često ukazuju i na burnu vezu, pa svađe postaju neraskidivi dio odnosa. I dok jedni savjetuju takvim parovima da se raziđu jer nema svrhe da budu u tako destruktivnom odnosu, oni najčešće odgovaraju da “ne mogu ni jedno sa drugim, ali ni jedno bez drugog”. Ipak, ovakve veze mogu da budu i vrlo konstruktivne, iako na prvi pogled tako ne izgledaju. Posebno su poželjne u poslovnom odnosu jer sukob u mišljenju i temperamentu može da donese nesvakidašnja rješenja, da pomogne da se stvari sagledaju iz svakog ugla i da se poslu pristupi na potpuno suprotan način.
U emotivnoj i bračnoj zajednici suprotne ličnosti koje se snažno privlače mogu da budu srećne samo ako su dovoljno zrele. Tada su u stanju da prihvate da partner ima drugačiji bioritam, želje i navike i da to iskoriste na najbolji način. Zato onaj koji je energičniji može da se posveti igranju sa djecom i obavljanju obaveza koje zahtijevaju brzinu i snagu, dok partner koji je mirniji može da se usredsredi na rješavanje problema u porodici, kućni budžet, kratkoročno i dugoročno planiranje…
FENOMEN BLIZANACA
Jednojajčani blizanci, osim što nevjerovatno liče, nesporno imaju i mnogo identičnih osobina. Najčešće imaju isti ukus u odijevanju, jelu i piću, slične želje, ambicije i rituale. Činjenica je da se oni mogu nazvati srodnim dušama, odnosno da su dvije polovine jedne duše, zato su interesantni za istraživanje čak i na temu ljubavi. Njihova nevjerovatna bliskost rađa novi svijet, samo njihov, u kojem mogu da se sporazumevaju pogledima ili sopstvenim jezikom i stiču utisak da jedno drugome čitaju misli.
Britanski naučnici su decenijama istraživali muške i ženske, ali i mješovite parove blizanaca u želji da otkriju nit koja povezuje njihove duše i čini ih srodnim. A zatim su probali da proniknu u ono što spaja emotivne parove koji su, po sopstvenom priznanju, srećni u ljubavi jer su našli svoju drugu polovinu.
Zaključili su da bliskost dvije duše, uz osjećaj da je to naša izgubljena polovina, zaista postoji i da nije mit kako mnogi smatraju, posebno u savremenom svijetu lišenom emocija i romantike. Naime, i blizanci i srećni parovi imaju svoj svijet u kojem su treća lica suvišna, čak i njihova djeca, sporazumevaju se bez riječi, izgovaraju ono što drugi pomisli najčešće zato što se tako dobro poznaju, uživaju u istim stvarima, slično razmišljaju…
BLISKOST GASI STRAST
Parovi koji su bliski i osjećaju se kao srodne duše imaju najmanje kvalitetne seksualne odnose, pokazalo je istraživanje švedskih seksologa. Upravo težnja da se parovi spoje u jedno biće može seksualnu želju da pretvori u nježan, gotovo prijateljski odnos, više platonski nego seksualan. Svaki par prolazi kroz određene faze u emotivnoj vezi, poslije prvobitne zaljubljenosti koja prerasta u ljubav i požuda prati taj tok. Početna strast dobija nježniju i prisniju notu, a kod apsolutno bliskih odnosa postoji tendencija da odnos uđe u kolotečinu jer se partneri čitaju kao otvorene knjige i brzo se gubi početna neizvjesnost. Takođe, partneri koji su srodne duše neizbježno postaju i najbolji prijatelji zbog obostranog razumijevanja.
