Sve vrijeme uz nju su bili sin Uroš (9) i njeno petoro djece.
Ne brini, majko, smiri se – ponavljao je Uroš, koji je milovao majku i držao je za ruku, piše Kurir.
Stefanov otac Stevan, kao i šestoro braće i sestara sve vrijeme su plakali kada je sanduk dovezen u kuću.
-Nema više mog Stefana, mog sina – kukao je očajni otac.
Bato naš, ne idi. Ne idi, bato – vikali su braća i sestre dok je sveštenik držao opelo.
Među 100 ljudi u tužnoj povorci bili su i Stefanovi školski drugovi. Kako su prilazili sanduku, tako se čuo jauk mališana.
Snežana Jurišić, Stefanova učiteljica, bila je vidno potresena.
Tri noći nisam spavala. Ovo mi je prva generacija đaka. Stefan je bio divno dijete, mnogo me je pogodila ova tragedija – rekla je učiteljica, koja je nosila suzu sa crvenim gerberima.
Stefane, digni se, ne idi – jecala je dječakova majka dok se spuštao sanduk u raku, a jauci parali nebo.
Inače, mještani Banatske Subotice sakupljali su novac za sahranu.
Kuma i još jedan dečko išli su od kuće do kuće. Dao je koliko je ko imao da Stefana ispratimo kako treba – rekla je za Kurir komšinica.
