Jeannette i Alexander Točka rijedak su primjer para koji se drži onog bračnog zavjeta – dok nas smrt ne rastavi. A kod njih je slučaj bukvalno bio takav – budući da su se zabavljali od svoje osme godine! Vjerni suprug je do kraja života u novčaniku nosi crno-bijelu sliku svoje supruge – i to iz djetinjstva.
Oboje su rođeni 1919. godine u Konetikatu, kao djeca poljskih imigranata. Iako su bili zajedno od djetinjstva, vjenčali su se 1940. godine – a Alexander je ubrzo otišao u rat. Njegova draga ga je vjerno čekala i, zaista, vratio se.
Zatim je odlučio da se preseli u New York i da se bavi marketingom, a Jeannette ga je i tu pratila. Kasnije su se ponovo preselili u San Diego, gdje je on otvorio fotografsku radnju – a ona mu je bila glavni stilista. Ne samo da su živjeli i stvarali porodicu zajedno, već je ovaj par svaki dan provodio ne razdvajajući se.
Kako kažu njihova djeca, ovaj par je čitavog života imao pravu ljubavnu aferu – jedno s drugim.
– Srca su im kucala kao jedno. Od mojih najranijih sjećanja je bilo tako – kaže ćerka Aimee.
Međutim, godine su učinile svoje. Alexander je bio pasionirani golfer, i jednog dana je pao i povrijedio kuk. Pao je u krevet, i zdravlje je brzo krenulo da mu se pogoršava. Kako ih ne bi razdvajali, bolničari su krevet donijeli u njihovu kuću i pustili ga da leži pored svoje žene.
Kako je on slabio, tako je i ona polako bivala sve gore. Nedavno se zapitala koji je dan, a djeca su joj rekla da je juni. Pitala je da li je 29. juni, jer je to datum njihove godišnjice braka, i rekli su joj da zaista jeste, iako još uvijek nije stigao taj datum. I tako su njih dvoje prije smrti doživjeli svoju 75. godišnjicu braka – a time im je ispunjena i posljednja želja. Bili su okruženi cvijećem, balonima i pravom atmosferom slavlja, misleći da zaista jeste 29. juni.
– Čestitali smo im, a majka je bila toliko sretna, jer je znala da on odlazi, ali je ipak dočekao 75. godišnjicu – prisjećaju se djeca.
Alexander je umro nekoliko dana kasnije, 17. juna. Otišao je onako kako je oduvijek želilo – u ženinim rukama.
– Umro je u njenom zagrljaju, baš kako je oduvijek želilo. Majka ga je zagrlila i rekla mu “Vidiš, to si želio. Umro si mi u rukama, i volim te. Volim te, čekaj me, brzo stižem” – kaže kćerka, koja je bila u sobi u tom trenutku.
Kao i uvijek, pratila je muža do kraja. Umrla je već sljedećeg dana.
