Protesti muslimana protiv predstavljanja poslanika Muhammeda (a.s.) koliko god pogrešni bili, stvorili su možda jednaku količinu pravednog zapadnog izljeva brige pa čak i bijesa u pogledu islama i vrijednosti muslimana.
Međutim, običaj predstavljanja poslanika Muhammeda, (a.s.), u lošem svijetlu nije novitet. Poznato je da Zapad ima dugu ukorijenjenu tradiciju promoviranja pogrešnih i odvratnih prikaza Poslanika islama, čak i od najobrazovanijih zapadnjačkih autoriteta.
Ono što nije poznato za njih jeste islamsko poštovanje prema drugim religijama i kako islam nastoji uspostaviti dobre odnose sa drugim tradicijama kroz duboko poštivanje i razumjevanje znjanja i glavnih autoriteta drugih ljudi.
Govorit ćemo o dva primjera koji održavaju Poslanikov racionalan i tolerentan pristup drugim religijama i njihovim predvodiocima.
Muslimani vjeruju da Poslanik Musa (a.s.) zauzima jednistven status među poslanicima (neka je mir na sve njih), jer je on bio jedini Poslanik koji je, na čudesan način i direktno razgovarao sa Svemogućim Bogom. Nadalje, Musa (Moses) je jedini poslanik koji je najviše spomenut imenom u Kur’anu (136 puta).
Jedan događaj ilustrira poštovanje i počast koju je poslanik Muhamed (a.s.) imao prema Musau. Vezan je svađu između jednog muslimana i židova. Kada je židov hvalio Musa (Mosesa) nad Muhammedom (a.s.), musliman je uvrijedio židova. Židov se zbog ovoga požalio Poslaniku (a.s.), koji mu je odgovorio:
„Ne smatrajte me boljim od Musaa, jer zaista ljudi će se onesvijestiti na Sudnjem danu pa ću biti prvi (onaj) ko će se osvijestiti (doći sebi). Vidjet ću Musaa kako drži jednu stranu Allahovog Prijestolja! Pa neću znati je li se osvijestio prije mene, ili je bio od onih koje je izuzeo Allah, jer se već onesvijestio na planini Sinaj“. (Buhari i Muslim)
Sljedbenici poslanika Muhammeda naučili su važnu lekciju iz navedenog hadisa, tj. poštovati religijske ličnosti i lidere drugih zajednica. Striktno se drže ove pouke godinama. U prilog tome historija ne bilježi nijedan veći incident u islamu gdje su muslimani klevetali ili degradirali na bilo kakav način bilo kojeg prošlog Božijeg Poslanika (neka je Allahov mir i blagoslov na sve njih). Naprotiv, odaju im veliko priznanje i poštovanje. Štaviše, vjerovanje u svakog od njih je fundamenatalan dio islama. Muslimani vežu svoje poštovanje prema poslanicima bliskim kršćanskoj i židovskoj tradiciji.
Isa (Isus), a.s.
Još jedan primjer je Poslanik Isa (a.s.) koji je bio znak i jedan od najznačajnijih znamenja.
Kur’an govori da je Isa znak Božijeg postojanja i Njegove sveobuhvatne stvaralačke moći, kojom stvara sve što je u skladu sa Njegovom voljom. Rođenje Isaa je jedinstvena mudžiza (čudo). Isto tako, uzvišeni Allah je stvorio Adema (a.s.) iz zemlje bez oca i majke. Mnogo stoljeća kasnije, On, stvorio je muško dijete unutar majčine utrobe bez oca. Obadvojica su stvorena Božanskom intervencijom:
Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: “Budi!” – i ono bude. (Merjem, 35)
Isa (a.s.) je bio znak od Boga i milost Najmilostivijeg.
“To je tako!” – reče on. “Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!” (Merjem, 21)
Sve okolnosti oko Isaovog (a.s.) života, njegovo čudesno rođenje, položaj njegove majke Merjeme, njegov zapanjujući nestanak sa svijeta i njegovo ponovno pojavljivanje u budućnosti, razlikuje ga od drugih Poslanika. Kur’an daje Isau (a.s.) i hazreti Merjemi jedinstveni status i značajno mjesto među svim muslimanima. Zaista se i 19. sura Kur’ana naziva „Merjem“, koja sadrži govor o njenom čudesnom porodu.
U ovoj suri, Božije ime Er-Rahman (Najmilostiviji) ponavlja se više puta nego u bilo kojoj drugoj suri (16 puta) a poslanik Isa (a.s.) je opisan kao „znamenje ljudima i znak Naše milosti“ (21. ajet). Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) je, naravno, određen sa milošću u Kur’anu i ovo ponavljanje milosti kod Merjeme pokazuje koliko Božanska Milost obuhvata sve poslanike a posebno Isaa (a.s.)
Jedan od spektakularnih primjera poslaničkog poštovanja i uvažavanja drugih religija, posebno kršćanstva, jeste kada je poslanik Muhammed dozvolio kršćanima da se pomole u njegovoj džamiji prema kršćanskom načinu obavljanja molitve. Ovo se desilo kada je delegacija kršćana iz Nedžrana posjetila Medinu. Delegacija se sastojala od 60 ljudi predvođeni biskupom Ebu Harisom ibn Alkamehom, koji je bio kršćanski uglednik i veoma poštovan kod Bizantijskog cara. Njihova diskusija sa Poslanikom se odužla te je nastupilo vrijeme njihove molitve. Neki muslimani, iz neznanja, prigovarali su zbog njihove molitve u džamiji. Ali poslanik Muhammed (a.s.) dozvolio im je da klanjaju pa čak ih i ugostio u džamiji.
Poslanik je ojačao svoje odnose sa židovima, oženivši se plemenitom židovkom, Safijjom, koja je postala majka vjernika. Židovi Medine su bili uključeni u sve borbe protiv muslimana, direktno ili indirektno, tajno ili javno. Nakon ovog braka židovi su odustali od borbi protiv muslimana. Zbog toga je Poslanik konstantno tražio načine da održi mir i dobre odnose sa ždovima. Poslanik je također dozvolio muslimanima da žene kršćanke ili židovke. Učenje Poslanika usadili su kod muslimana ideju da bi se trebali dobro odnositi prema kršćanima i židovima i održavati dobre odnose sa njima.
Islamsko stajalište je da ni Poslanik niti njegovi sljedbenici nemaju pravo da odbiju bilo kojeg prošlog Poslanika. Prema tome Musa (a.s.) nije mogao negirati Ibrahima, a Isa (a.s.) nije mogao odbijati Ibrahima ili Musaa, a Muhammed (a.s.) nije mogao negirati niti jednog.
Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: “U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo”, i žele da između toga nekakav stav zauzmu – oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. (An-Nisa, 150-151)
Neprijateljstvo prema poslaniku Muhammedu (a.s.) iznenađuje muslimane zbog ovih razloga. Nijedan Poslanik nije omalovažavao ili vrijeđao druge Poslanike, pa kako mogu sljedbenici jednog Poslanika vrijeđati druge Poslanike?
Uzimajući u obzir da sljedbenici poslanika Muhammeda (a.s.) vjeruju u sve prijašnje Poslanike (neka je mir na sve njih), nikada ih nisu klevetali ili degradirali. (Savremeno neprijateljstvo između muslimana i židova nisu bazirani na islamskom poučavanju antisemitizma, već na politici okupacije i otpora u Svetoj zemlji.)
Kur’an objavljuje jednom za sva vremena:
Recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.” (El-Bekare, 136)
Teško da će neko pronaći sličnu deklaraciju u nekom drugom religijskom tekstu.
Je li onda mnogo da sljedbenici poslanika Muhammeda (a.s.) zatraže od sljedbenika Mosesa (Musaa) i Isusa (Isaa) da se ophodne pošteno tako što neće omalovažavati i degradirati njihovog Poslanika?
Autor: Ibrahim H. Malabari (Predsjednik i osnivač fondacije Messenger of Mercy u Torontu)
