Integralni dio njegove upute bilo je liječenje samog sebe, ili je pak liječenje naređivao onima koji su iz njegove porodice ili društva. Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Za svaku bolest koju je Allah dao, On je odredio i lijek” (Buhari).
Koje je god lijekove Božiji Poslanik, s.a.v.s., koristio za svoje vlastite potrebe, on je te iste lijekove preporučivao i onome sa sličnim simptomima unutar svoje porodice: svojim bližim i ashabima. Prirodna liječenja koja su koristili Poslanik, njegovi bližnji i ashabi bila su jednostavna i neizvještačena liječenja. Niti je on niti ijedan njegov pratilac ikad koristitio farmaceutske ili sastavljene lijekove (medikamente). Većina njihovih lijekova bili su izvorni ili jednostavni i nepomiješani. Ipak mogli su povremeno koristiti dodatne hranjive tvari da otklone oštrinu lijekova, ili sporedne biljke da oslabe jačinu lijeka ili da ga učine prilagodljivim. Kad god je hrana priskrbljavala jednostavan odgovor, oni su ga primjenjivali. Ovakvo je bilo liječenje većine Arapa, Turaka i pustinjskih beduina. Korištenje složenih lijekova, sastavljenih iz mnoštva tvari uveli su Rimljani i Grci. U Indiji je također medicina bila zasnovana na upotrebi jednostavnih i nesloženih lijekova.
Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Stomak je kuća svake bolesti, a uzdržavanje (ustezanje) je glava svakog lijeka, stoga učinite to svojim običajem” (Buhari).
Neko je upitao arapskog liječnika El-Harifia bin Kaladaha (ca.634): “Sta je sažetak (srž) medicine?” On je odgovorio: “Nametanje suzdržavanja od jela.” Ovakvo će suzdržavanje od hrane prouzročiti stišavanje bolesti i omogućiti tijelu da je eliminira. Većina liječnika se slaže da jedenje ispravne hrane (hranjivih obroka) najbolja medicina za zdravo tijelo. Liječnici se također slažu da kad god jednostovan lijek može uzrokovati oporavljenje, složeni lijekovi trebali bi biti zanemareni. Prema tome, kada bolest može biti liječena odgovarajućim (ispravnim) jelom, ili dijetom ili postom, trebalo bi slijediti taj put u zamjenu za upotrebu lijekova. Mudar ljekar (ar. hakim) ne bi trebao biti opsjednut davanjem složenih lijekova za svako oboljenje, jer ovo može stvoriti zavisnost. Ustvari, kad količinski prekomjereni lijek ne može naći stimulans (koji podražuje), na koji djeluje ili kog razdjeljuje (otapa), ili ako postaje nerastvorljiv, ili ne može biti izbačen iz tijela, on se pretvara u toksin (otrov) koji će upravljati tijelom i izaziva (uzrokuje) zavisnost i dalje tjelesne poremećaje. Ovaj se princip upotrebljava (primjenjuje) za bilo koji tjelesni poremećaj.
Iskusni liječnici većinom liječe jednostavne bolesti jednostavnim lijekovima, a složene simptome miješanim (složenim) lijekovima. Ljudi koji jedu jednostavnu i prirodnu hranu rijeđe se razboljevaju, dok građani (ljudi u gradu) koji su uobičajili da miješaju hranu ili jedu opširno pripremljene obroke kada se razbole većinom trebaju složene lijekove. Izviješteno je od Buharije i Muslima da Božiji Poslanik, s.a.v.s., nikad nije jeo dvije vrste hrane za isti obrok. Da predstavi zdravu dijetu (zdravo uzdržavanje od hrane) i smanjenje (hrane) Poslanik, s.a.v.s., mislio je da se treba naviknuti jesti umjereno, podjednako razdjeljujući u stomak jednu trećinu hrane, jednu trećinu vode i jednu trećinu vazduha. On, s.a.v.s., je uglavnom čekao barem pola sata poslije obroka da bi se napio vode.
Većina lijekova može se naći u prirodi i dosta znanja (saznanja) o biljnoj medicini (biljnog liječenja) bilo je stečeno kroz eksperiment. Ovo je znano kao empirijska medicina (iskustveno liječenje). Neki liječnici (od onih koji upotrebljavaju primjenjuju biljno liječenje) tako svode mnoga saznanja na promatranje odnosa između divljeg života i prirode. Oni su primijetili da životinje koriste lijekove (medicinu) instinktivno. Kada su gladne, one traže hranu, a kada su žedne, traže vodu. Naprimjer, kada se desi da mačka greškom pojede otrovnu biljku koja nije njena zdrava (prirodna) hrana, ona traži biljku koja proizvodi jestivo ulje i cijedi ga sve dok ne izazove osjećaj gađenja i prouzrokuje povraćanje da poništi smrtonosne posljedice. Biolozi su između ostalog primijetili da kada zmije izađu na površinu sa slabim vidom, one traže biljku anis (lat. Foenicilum vulgare) i trljaju svoje oči njenim listovima. Zbog toga, biolozi su ponekad preporučivali (predlagali) upotrebu anisa u slučajevima lošeg vida. Slično, ako mladunče lastavice postane slijepo, lastavica majka donijet će joj biljku zvanu lastavičja biljka, a tražit će je makar i do Kine. Ili pak kad morske ptice imaju zatvor, one ispiru svoj stomak morskom vodom, a postoji još mnoštvo drugih primjera opisanih u medicinskim djelima.
Ovakvo misteriozno (tajno) znanje pripada srcima i njihovoj duhovnoj snazi; njihovom prihvatanju prave medicine (istinskog liječenja) njihovog Gospodara; njihovom pouzdavanju u njihovog Jedinog Pomagača i Dobročinitelja; njihovoj potpunoj zavisnosti o Njegovoj odredbi; njihovom odbacivanju potajnih stjecanja; njihovoj dobrovoljnosti da prekinu njihovu odanost svijetu i da se skrušeno pokore nadnaravnim liječničkim moćima njihovog Tvorca i Upravljača svakog uzroka i posljedice; pored njihove dobrote (milosrđa, sadake), molitve, pokajanja, traženja oprosta, dobre prirode, nasuprot svega ostalog, i pomaganja potrebnome. Pored ostalih liječenja (lijekova) – sve ovo je bilo pokušano od mnogih naroda, bez obzira na njihovu sudbinu ili religiju i svi oni otkrili su neobjašnjive koristi koje samo mogu biti pripisane Njemu, Stvaraocu i Pokretaču svega. Prema tome, umovi liječnika, bili oni vjernici ili ateisti, uvjerili su se u dokaz (koji je) omogućen kroz njihove pacijente, kao što je navedeno u njihovim knjigama o historiji (anamnezi) bolesti, a koji su ponekad pripisivani duhovnim čudima sve do neobjašnjivih fenomena. Ovakva je istinska moć našeg Tvorca, i ovo je dokaz da samo On ima kontrolu nad svim, i samo On ima moć da uzrokuje bolest i da proizvede lijek.
Čak i danas, iskusan ljekar može se osjećati neobrazovano u odnosu na moć Božijeg liječenja, od kog zavise stvorenja u smislu njhovog opstanka (egzistiranja, bivstvovanja), i ovakav liječnik postaje kao stara seljanka koja može propisati pileću supu u slučaju groznice (vrućice, povišene temperature). Dakle, ovakva opažanja, između ostalog, mogu rezultirati da medicinski liječnički postupci i liječnička medicina izgledaju kao praznovjerje, premda su njihovi korijeni još uvijek povezani sa Božanskom mudrošću i Božijim neograničenim znanjem koje se tiče uzroka i posljedice. Ipak, liječnička medicina nije strana duhovno objavljenoj medicini. Kako bi bilo, kada je jednom ljudsko srce povezano sa Tvorcem, Dobročiniteljem, Upravljačem svega, ono može da primi prave lijekove koji su drugačiji od onih javnih. Ljudsko će srce tako prepoznati da kada je duh (ruh) jak, ono postaje moćna (snažna) mašina koja će ojačati srce, mozak i prirodne tjelesne odbrane (odbrambeni sistem organizma), a zajedno oni mogu svladati i pobijediti bolest, (jer) svi oni su Božije sluge, i On sam daje da Mu se oni pokoravaju, da Ga obožavaju.
Pa ipak, kako neko može sumnjati u drugoga koji je postigao (stekao) ujedinjenje (obnavljanje) fizičke i duhovne snage iz blizine svome Gospodaru, i čije je srce obnovljeno kroz Njegovu ljubav, mir i udobnost u blizini njegovog Stvoritelja i čije težnje i čežnje da sretne njegovog Gospodara stalno rastu, i ko u potpunosti vjeruje, i prepušta se (prvenstveno ka) Njegovom vodstvu i nadahnuću – kako može iko sumnjati da je ovakav predani (odani) vjernik zaista primio duhovno (božansko) dobročinstvo koje je najbolji lijek za sve bolesti? Ovako duhovno inspirisana (potaknuta) snaga omogućiti će onome koji je sposoban da prima s odlučnošću, uzdržavanjem i strpljivošću, da prevlada nedaće, da obuzda vrlo veliku bol i patnju i eventualno (na kraju, zavisno od potrebe) da ih izbaci iz tijela. Samo neobrazovana osoba i osoba najudaljenija od svog Gospodara, najneupućenija u pogledu duhovnog smisla čovječanstva, nosi najveći veo razdvojenosti od Gospodara, i ona čiji je duh glup poreći će ovakve tekovine (znanja, postignuća).
U ovom djelu, Božijom voljom, mi ćemo, uz Allahovo dopuštenje spomenuti koristi sadržane u recitiranju odlomaka iz Božanskih objavljenja (Kur’ana) i njihove duhovne moći u odstranjivanju čak i smrtonosnog otrova ujeda zmije, opisane od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., a mi ih prepričavamo u ovoj knjizi, a, Božijim dopuštenjem, najbolje što možemo, mi ćemo ih opisati i objasniti u skladu s našim ograničenim znanjem, nadajući se Njegovoj nagradi, milosti i pomoći da nam je dadne u našem svjedočanstvu o Njegovoj Veličini, Slavi i Jedinstvu.
“On šalje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojim hoće: “Opominjite da nema Boga osim Mene i bojte Me se!” Sve molitve (dove) upućuju se Allahu, Gospodaru i Njegovatelju svijeta.
