Ponekad u životu nailazimo na rijetke događaje i situacije koje je Uzvišeni Allah odredio da budu prekretnice i okrenu naš život u jednom drugom smjeru od onog u kome je bio. Na prvu, ovi događaji nam mogu biti nejasni i bez svrhe, međutim, dugoročno, nakon nekoliko godina, kada svjetlo spoznaje obasja ove događaje, uvidimo vrhunsku mudrost Gospodara svih svjetova.
Gospodar, u Svojoj vrhuskoj mudrosti, ponekad sakrije od nas suptilne nijanse i dugoročne ciljeve događaja zapisanih u našoj sudbini, sve dok Njegova Božanska odluka ne dođe do ispunjenja. Nakon godina koje prođu, kada analiziramo retrospektivno svoj život, vidimo zašto je Gospodar dao da se baš ti događaji dese i koliko su bili korisni za nas.
Kur’an opisuje ugovor na Hudejbiji kao “jasnu pobjedu”, u prvom ajetu sure Feth. Međutim, ironično je ili bolje rečeno paradoksalno,da su u vrijeme sklapanja ovog ugovora, koji je jedan od temeljnih događaja u historiji islama, ashabi ovaj sporazum smatrali svime, samo ne pobjedom i uspjehom.
U stvari, bili su razočarani i ljuti razvojem događaja i neki od njih su čak propitivali Poslanika s.a.v.s., zašto je pristao na ovakav dogovor koji se činio apsolutno suprotnim interesima i uspjehu islama i muslimana.
Događaji koji su prethodili ugovoru na Hudejbiji
Poslanik s.a.v.s., je usnio san u kome je vidio sebe i svoje drugove kako obavljaju umru u Meki. Poslanički snovi su istiniti i uz iskreno radovanje njegovih drugova krenuli su na mirno putovanje iz Medine u Meku, u ihramima, bez oružja, sa obilježenim kurbanima, uprkos zapaljivoj atmosferi neprijateljstva Kurejšija iz Meke.
Kada su Kurejšije čule da se muslimani približavaju, žustro su reagovali. Istrage su dokazale nenasilnu prirodu hodočašća muslimana koji su imali za cilj obavljanje umre i tavafa oko Mesdžidu-l-Harama, hodočašće koje je imalo obilježje svetosti, čak i u doba džahilijeta.
Ova informacija je popločala put mirovnim pregovorima između Kurejšija i Poslanika s.a.v.s., koji su vodili uspostavljanju primirja između dvije strane. Postoji nekoliko bitnih stvari vezanih za poslaničku mudrost i uzdržljivost glede ugovora na Hudejbiji koje vrijedi istači i koje su osigurale procvat islama kroz ovaj mirovni dogovor.
Poslanik s.a.v.s., nije korio svoje demoralizirane i ljute sljedbenike
Uvjeti mira na Hudejbiji su predstavljali skrivene izazove za lidersku poziciju Poslanika s.a.v.s., iz razloga što je prvi put naišao na ljutnju i neodobravanje svojih sljedbenika glede načina na koji je pregovarao i načinio ustupke nevjernicima.
Poslanik s.a.v.s., je započeo pregovore sa Kurejšijama i primirje koje je bilo rezultat ovih pregovora je prekinulo oružane sukobe na period od deset godina. Kurejšije su unijeli u ovaj ugovor određene klauzule koje su upečatljivo bile protiv interesa muslimana i u korist Kurejšija.
Neke od tih klauzula su:
1. Muslimani će se vratiti u Medinu te godine i vratiti sljedeće kako bi obavili umru ali samo u trajanju od tri dana
2. Da će muslimani vratiti Kurejšijama one koji su pribjegli iz Meke u Medinu
3. Bilo koji musliman koji dođe Kurejšijama neće biti vraćen muslimanima u Medinu
Posljednji željno priželjkivani uvjet ugovora je bio da neće biti oružane borbe u sljedećih deset godina.
Kada je Poslanik s.a.v.s., prihvatio ove uvjete ugovora, ashabi ne samo da su bili iznenađeni, već i pomalo ljuti. Po prvi put od početka njegove poslaničke misije, vidio je ashabe nezadovoljne njegovom odlukom i prihvatanjem nepovoljnog ugovora sa Kurejšijama. Većina je smatrala ponižavajućim da se vrate u Medinu bez obavljene umre. Ovo je postalo očigledno kada je Poslanik s.a.v.s., naredio da skinu ihrame i zakolju kurbane. To je ponovio tri puta ali se niko nije pomjerio.
Dalekovidnost u ostvarivanju ciljeva
Mudrost uključuje dalekovidnost, razboritost i dobru prosudbu. Poslanik s.a.v.s., je pokazao ove osobine na Hudejbiji kada je priznao i prihvatio, naizgled nepovoljan, ugovor sa Kurejšijama. Poslanikov s.a.v.s., cilj je bio širenje poruke islama na sve strane. Njegova vizija je bio procvat islama ne samo unutra, već i van granica Arabije.
Kako bi ispunio ovaj cilj, bio je dovoljno mudar da dopusti Kurejšijama da pomisle kako su ga nadmudrili nametanjem svojih uvjeta. Kratkoročno, izgledalo je da jesu ostvarili “pobjedu.” Ali kroz mudrost, dalekovidan vođa kakav je bio Poslanik s.a.v.s., znao je da udovoljavajući sebičnim zahtjevima Kurejšija osigurava ono što će omogučiti islamu da se proširi puno dalje od same Meke.
Strategijski pregovor sa ljutim neprijateljima
Nije li uobičajeno u našem vremenu da čujemo različite političke, vjerske i razne druge vođe, kako se pogrdno izražavaju jedni o drugima u razgovorima,na sastancima i pregovorima?
Upučuju prijetnje, bilo skrivene ili javne, gube prisebnost na najmanju provokaciju i počinju sa djeljenjem uvreda onima oko njih.
Poslanik s.a.v.s., je pokazao poslovičnu strpljivost u toku mirovnog pregovora na Hudejbiji sa delegatima iz plemena Kurejš. Kada je drski Urve b. Mesud, glavni pregovarač sa strane Kurejšija, u jednom treutku toliko postao napadan da je Poslanika s.a.v.s., pokušao uhvatiti za bradu, Kruna svih svjetova nije odgovorio na njegovu drskost, već je ostao miran i priseban.
Poslanik s.a.v.s., je sagledao iz šire perspektive ugvor na Hudejbiji, njegov primarni cilj je bio uspjeh islama i upravo zbog ovog cilja on je pokazao izuzetno strpljenje i prešao preko svih nasrtaja Kurejšija na njegovu ličnost i tijelo. On je želio izdejstvovati mirovni ugovor koji bi ipak dopustio muslimanima da posjete Meku ali i omogućio islamu da se neometano širi.
Ustupci u trivijalnostima, lomljenje vlastitog ega
Kada se ugovor na Hudejbiji pisao, Poslanik s.a.v.s., je uputio Aliju da zapiše ovaj ugovor i naredi mu da napiše: “Bismillahir-rahmanir-rahim.“ Tome se suprotstavio Suhejl i reče: “Kurejšije to ne poznaju, osim: “Bismikellahumme.“ Muslimani povikaše na to, ali Resulullah, s.a.v.s., naredi Aliji da napiše: “Bismikellahumme.“ Zatim mu naredi da piše: “Sa ovim se saglašava Muhammed, Resulullah“ – a Suhejl ga prekide: “Da znamo da si Resulullah, ne bi se borili protiv tebe, i ne bi te spriječavali od ulaska u Kabu, nego piši u svoje ime i ime svoga oca.“ Resulullah, s.a.v.s., reče Aliji: “O Alija, izbriši Resulullah.“ Aliji je teško bilo da to izbriše, nakon čega Poslanik s.a.v.s., uzima papir i izbrisa to svojom rukom. Poslanik s.a.v.s., reče Aliji da napiše: “Sa ovim se saglašava Muhammed, sin Abdullaha.“
Poslanik s.a.v.s., je bez ikakvog opiranja prihvatio ovaj uvjet, iako je direktno negirao njegov status Allahova izaslanika. Ne postoji mnogo ljudi koji mogu na ovakav način prihvatiti devalvaciju vlastite pozicije i časti, a sve u cilju očuvanja i propagiranja islama.
Konsultovanje mudre supruge
Noseći se sa demoraliziranim grupom tužnih i djelomično ljutih sljedbenika koji nisu izvršavali ono što je on naredio, Poslanik s.a.v.s., se obraća svojoj supruzi Ummu Selemi i traži njeno mišljenje o situaciji. Ona mu govori: “O Allahov Poslaniče, je li to ono što ti želiš? Izađi pred njih i nemoj se obraćati nijednom od njih, sve dok ne zakolješ svoj kurban i ne skratiš kosu.”
Kada je to učinio i ostali su slijedili njegov primjer.
Mudar vođa konsultira svoju suprugu u pitanjima efikasnog upravljanja ljudskim resursima, posebno ako je ona moralna, obrazovana i mudra jer mu u tom slučaju može ponuditi izuzetno korisne savjete. Svaki musliman koji se nađe u poziciji odlučivanja, ne treba smatrati ispod časti konsultovanje sa svojom suprugm i uvažiti njeno mišljenje ukoliko se nađe u dilemi koju sam ne može riješiti.
Ako Poslanik s.a.v.s., koji je vođen božanskim nadahnućem konsultuje svoju suprugu kako da inspiriše više od hiljadu ljudi koji su bili s njim da ga slijede, današnji muslimani bi trebali da slijede njegov primjer. Druga bitna stvar za primjetiti je da je Poslanik s.a.v.s., na ovaj mukotrpan put poveo svoju suprugu pokazujući nam da trebamo biti u društvu svojih suprug što više, pa čak i kada poduzimamo teške poduhvate u našim životima.
Istinska pobjeda
Mnogima od hodočasnika je ovaj ugovor teško pao, ali su osjećaji bili najviše uzburkani kod hazreti Omera čija se plahovita narav nije mogla strpiti pred onim što mu je izgledalo kao otvoreno i drsko poniženje muslimana i njihove mubarek vjere. Vidno iznerviran Omer se obraćao Muhammedu, alejhisselam, sa pitanjima kako je moguće da, ako je on uistinu Allahov poslanik i ako su muslimani uistinu u pravu a mnogobošci u krivu, kako je onda moguće da pristaju na tako ponižavajuće uslove sporazuma. Poslanik s.a.v.s., je dobro znao da nikako nije bila u pitanju pobuna čestitog Omera, već samo njegova burna narav, koja bijaše opravdano povrijeđena obzirom da on nikako nije mogao znati ono što je časni Poslanik s.a.v.s., svojim vjerovjesničkim nadahnućem znao – da je baš takav sporazum bio određen direktno voljom dragoga Allaha. Zato je Poslanik s.a.v.s., smireno odgovarao na ta Omerova pitanja iako su ona objektivno bila provokativna. Kad ga je hazreti Omer podsjetio na to da im je na početku putovanja baš on obećao, na bazi sna koji je ranije usnio, da će ući u Meku i tamo hodočastiti Kabu, Poslanik je odgovorio protupitanjem: „A zar sam rekao da ćemo ući ove godine”, na šta hazreti Omer nije imao odgovora, pa je zatim Poslanik s.a.v.s., dovršio: ”Uistinu ćeš otići do Bejtullaha i tavafit ćeš ga.“
Kako smo rekli na početku, neke „pobjede“ u životu počinju kao očiti porazi određeni ljutnjom, poricanjem i bolom zbog razvoja događaja.
Točak vremena se sporo okreće, ali kako godine prolaze i određene stvari se događaju, čovjek shvata kako Uzvišeni Allah čuva Svoje iskrene robove protiv Njegovih neprijatelja i čini da na kraju izađu kao pobjednici.
