Makadamski put i samo poneki pastir sa stadom vode nas do izolovanog ali bajkovitog Lukomira gdje je grupa planinara organizovala iftar, završetak posta tokom svetog mjeseca muslimana, ramazana.
Kao i svaki put do sada put do Lukomira je priča za sebe. Prostranstvo zelenila i pašnjaka. Pozdravljaju nas srdačni mještani iz svojih automobila dok se jedva mimoilazimo na uskom makadamskom putu. Ne poznajemo ih, ali komentarišemo da unatoč tome što nas nikada nisu vidjeli poželjeli su nam dobrodošlicu na njihov teren.
Osunčan Lukomir pruža se ispred ekipe Anadolu Agency (AA) koju već dočekuje grupa planinara koja je prije na par minuta stigla na svoje odredište. Oduševljeni gledaju na koju stranu da se upute i iskoriste vrijeme prije zalaska sunca i nastupanja iftara.
Atmosfera pred iftar
Selo je jedinstveno po mnogo čemu, a ponajprije po kamenim kućama starim i preko 200 godina, koje su prekrivene šindrom od trešnjevine.
Malobrojni mještani sjede ispred svojih kamenih kuća i gledaju i ove goste koji su došli da se dive ovoj netaknutoj prirodu. Česti su, kako kažu, turisti i stranci koji dolaze u posjetu.
U Lukomiru trenutno živi oko 20 stanovnika koji će se i ove godine u oktobru spustiti u grad. Malo ih je u selu preko dana, naime, odveli su ovce i krave na ispašu.
Na putu do obližnjeg brežuljka sa kojeg se spušta pogled na ovo “posljednje pravo bosansko selo”, možemo vidjeti samo nekoliko dječaka koji se na svoj način pokušavaju igrati i napraviti zanimljivijim dan tokom kojeg nemaju mogućnosti za moderne igrice, fudbal na uređenim igralištima ili sve ono što grad pruža njihovim vršnjacima. Oni se igraju sa sijenom…
Sunce polako zalazi. Nestaje iza obližnjeg brda, a selo polako prekriva noć. Da se bliži noć pokazuje i veliki broj ovaca i mještana koji su dan proveli na ispaši na okolnim pašnjacima.
Odjednom selo opet živi. Međutim, to ne traje toliko dugo. Nakon pola sata opet tišina i vidimo samo poneko svjetlo u kućama pod šindrama. Lukomir tone u noć sa paljenjem kandilja na lokalnoj džamiji čime je nastupio i iftar.
Muamer Drugovac, direktor Udruženja Avantur iz Sarajeva i organizat iftara kazao je za Anadolu Agency da nije riječ o klasičnoj agenciji nego je u pitanju udruženje za podršku i razvoj sportskog turizma.
– Tu smo za razvoj turizma u BiH i uključivanjem mladih u turizam u BiH, ali i šire. Formalno djelujemo od 2013. godine, ali moji počeci kao vodiča idu unazad i do deset godina. Mogu reći da sam od rođenja na planini i različitim krajolicima – ispričao je Drugovac.
Kako kaže, najaktivniji su u planinarenju, ali tu je i kanjoning, rade i raftinge kao i razni avanturistički izleti i obilasci bh. gradova.
– Trudimo se da budemo drugačiji. Ja se ne sjećam da je neko ranije radio nešto slično ovome večeras, pogotovo u Lukomiru, selu koje je na najvišoj nadmorskoj visini u BiH i koje je atrakcija kako domaćem stanovništvu tako i stranim turistima – istakao je Drugovac govoreći o sinošnjem iftaru u ovom selu.
Naglašava da je iftar, ali i zalazak sunca u ovom selu poseban doživljaj.
Aktivnosti prilagođene ramazanu
– Tu su i oblaci koji nam krase sve ovo večeras. Inače, na našim turama i aktivnostima je pretežno omladina. Međutim, otvoreni smo za sve populacije – ispričao je Drugovac.
Kako kaže, iftaru u Lukomiru je prisustvovalo oko 20 postača iz Sarajeva, Novog Travnika, ali i turisti iz Italije koji su izrazili želju da dođu i posjete ovo selo o kojem su mnogo čitali i čuli.
– U BiH ali i šire nema sela poput Lukomira. Tu su se snimali i razni filmovi što dokazuje da je atraktivan po svemu. Odmah ispred nas je i kanjon Rakitnice koji je, uz Lukomir, spoj svega nečega jedinstvenog. Udaljen je od civilizacije, nije pristupačan svakome – poručio je Drugovac.
Dodaje da su njihove aktivnosti tokom ramazana prilagodili onim koje su pogodne za sve članove i prijatelje pa za naredni vikend već planiraju organizovati i izlet na Visočicu gdje će uživati u izlasku sunca i gdje će biti priređen i sehur.
Ističe da će se pješačiti u noćnim satima.
Edin Bajramović bio je jedan od večerašnjih planinara koji su iftarili u Lukomiru. Kako je kazao za AA planinar je već dvije godine.
– U Lukomir dolazim već peti-šesti put, a obišao sam nekoliko bh. planina. Iftar u Lukomiru je nešto u čemu prvi put učestvujem. Ideja je super i sviđa mi se. Nadam se da ćemo se i dalje držiti. Lukomir za mene predstavlja selo posebno po mnogo čemu, selo koje dugo živi, a tu su i stećci koji govore u prilog tome – ispričao je Bajramović.
Amela Skikić iz Sarajeva na iftar je došla u društvu prijateljica, a kako kaže, planinari već godinama i u Lukomir je dolazila već nekoliko puta.
– Iftar u Lukomiru je zaista nešto novo za mene. Sam put dolaska i silaska u Lukomir je zaista fascinantan pogotovo za one koji vole planinu i prirodu – istakla je Skikić za AA dok sjedi na uzvišenju iznad Lukomira i posmatra ovo selo koje polako tone u noć.
Gradeći prva sezonska naselja, koja su poslije prerasla u današnje selo, najvećim su se dijelom ovdje naseljavali ljudi iz porodica Čomora i Masleša, koji su i danas najbrojnije obitelji u Gornjem Lukomiru.
Odlazimo i iza sebe ostavljamo Lukomir u mraku. Izlaskom sunca u ovom selu će se opet osjetiti život malobrojnih stanovnika.
