Jedna od najvažnijih karakteristika islama je, da je to religija koja posvećuje jednaku pažnju i ovom kao i budućem svijetu, ahiretu. Islam poziva muslimane da rade na uspostavi što bolje civilizacije, i istovremeno da se trude kako bi zaradili svoje mjesto u Džennetu. Ovakvu jedinstvenu ravnotežu između ovog i budućeg života, nećemo nigdje pronaći, ni u kojem svjetovnom pravu. Obnova Zemlje je temeljno pitanje u islamu, ono je od presudne važnosti za opostanak ljudske vrste na Zemlji. Allah dž.š., kaže:
”On vas je stvorio iz zemlje, i za vas namjenio njezinu površinu” (Hud 11: 61)
Oživljavanje mrtvog tla je vrlo važan dio restauracije zemljišta. Izraz “mrtva zemlja” se koristi kako bi se opisalo napušteno zemljište koje ne služi ničemu. Može biti nekoliko razloga zbog čega je napušteno to zemljište, kao što su; nedostatak vode, poplave, ili siromašnost tla. Osim toga, to može biti prirodna pustinja ili zemlja koja se jedno vrijeme koristila pa kasnije napuštena i pretvorila se u pustinju.
Restauracija mrtvog zemljišta
Restauracija tla, je veoma bitno rješenje za svijetski problem, neobradivog i zapuštenog zemljišta. Skoro 30% tla na Zemlji, pati od zapuštenosti, a činjenica je da ta pojava ugrožava živote više od milijarde ljudi. Zapuštenost tla je problem koji se alarmantno povećava. Svijet godišnje gubi oko deset miliona hektara obradivog zemljišta zbog ove pojave. Zbog toga su mnogi ljudi prisiljeni da napuste područja pogođena zapuštanosti tla, i presele se u obližnje zemlje. Broj izbjeglica koje su, zbog ove pojave, napustali svoje domove iznosi deset miliona ljudi, samo u toku 1988 godine. Godišnji ekonomski gubitak koji nanese pustošenje tla, procjenjuje se na četredeset i dva milijarde dolara. Pored toga, javljaju se i problemi zdravstvene, socijalne, političke i vojne prirode, kao posljedica velikih emigracija stanovništva.
Ni islamska a ni arapska društva, nisu sigurni od problema ove vrste. Mnoge islamske zemlje su u samom vrhu ljestvice zemalja koje su pogođene zapuštanjem zemljišta koje preraste u dviljinu, na čijem čelu su Sudan, Somalija, Mauritanija, Nigerija i druge. Pustošnje zemljišta pogađa čak i one države koje imaju solidne količine izvora vode, poput Egipta. Iznenađujuća je činjenica da Egipat gubi oko 1.000 kvadratnih metara poljoprivrednoiskoristivog zemljišta svakih sat vremena, zbog pojave zapuštanja. Kada pogledamo ove cifre i njihov značaj, možemo shvatiti veličinu ovog problema, s kojim se Zemlja počela suočavati još prije četrnaest stoljeća. Stoga, Lahko možemo uvidjeti veličinu islama u činjenici, da je Bog dao rješenje za ovakve probleme kao što je zapuštenost zemljišta.
Islam podstiče na rekultivaciju zemljišta
Islam nudi dva glavna načina kao motivaciju muslimanima, da vrše rekultivaciju neplodnog i zapuštanog zemljišta. Prvo, islam uvijek podsjeća ljude na nagradu koju će dobiti na onom svijetu. Ovakva vrsta metodologije može se pronaći jedino u islamu. To podstiče ljude da djeluju, tako što im govori o nagradam na onom svijetu. Buharija bilježi hadis koji prenosi Enes ibn Malik, u kojem Poslanik, a.s., kaže:
“Svaki musliman koji usadi biljku ili obradi zemlju sa koje će ptice, životinje i ljudi jesti, imaće nagradu od Allaha dž.š.”.
Buharija također bilježi da je Poslanik, a.s., rekao:
”Tko god bude obrađivao neplodno zemljište, ima će nagradu, a sve ono što ptice ili životinje pojedu iz tog njegovog rada smatra će se kao da je dao sadaku.”
Također, prenosi Džabir, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao:
“Kad god musliman zasadi biljku, imaće nagradu za sve što bude jelo sa ove biljke, puput ptica ili životinja. Ova nagrada će stalno teći do Sudnjeg dana.” (Ibn-Hibban i Nasa’i)
Drugo, kako bi podstakao ljude na obrađivanje neobrađenog zemljišta, islam daje pravo vlasništva nad tim zemljištem, onome koga obrađuje osim ako to zemljište već nije u nečijim vlasništvu. U tom smislu prenosi Zejd, da je Poslanik, a.s., rekao:
”Ko god obrađuje zapuštana zemljište, ono je njegovo…” (Tirmizi i Ebu Davud)
Arva, ashab Poslanika, a.s., je rekao: ‘‘Allah je Gospodar Zemlje, i On je Gospodar čovječanstva. Ko god obrađuje zapuštano zemljšte, on je najpreči da ono bude njegovo.” (Muslim)
Obrađivanje neobrađenog zemljišta, preporučeno je od strane Poslanika, a.s., i svih njegovoih ashaba. To je sastavni dio islama kojeg su ashabi razumijeli i praktikovali.
Imam Ahmed bilježi predaju, da je Ebu Derda, r.a., jedan dan sadio biljku u Damasku, pa ga je neki čovjek upitao: “Zašto sadiš ovu biljku? Ti si star čovjek, a ova biljka će dati plod tek nakon nekoliko godina ”Ebu Derda, r.a., mu odgovori:“Ja ću imati nagradu za sve one koji će imati koristi od ove biljke “
Pravedni halifa Omer El-Hatab, je pomagao ljudima u sadnji sadnica. Jednom je rekao Hozejmi ibn Sabitu: ”Zašto ne siješ svoju zemlju? Huzejme odgovori: “Ja sam star čovjek, možda umrem sutra.’‘ Omer reče: ‘‘Preporučujem ti da siješ svoju zemlju.” Onda je Huzejme ustao pa su obojica skupa sijali sadnice.
Poslanik, a.s., je savjetovao, a i pravedne halife poslje njega, da se dadne dio neobrađenog zemljišta onima koji pružaju usluge islamskoj državi. S jedne strane, tu je nagrada, a s druge strane, to je podsticaj na obradu neobrađenog zemljišta. Također, neki ljudi bivaju lišeni njihovog zemljišta ako ga ne budu obrađivali. Ebu Ubejde prenosi da je Haris ibn Bilal Al-Mazni, r.a., rekao, kako mu je Poslanik, a.s., dao komad zemljišta, pa kasnije kada je Omer postao halifa, rekao je Bilalu:”Poslanik, a.s., ti nije dao ovo zemljište da ga zadržiš, nego da ga obrađuješ, pa uzmi ono što možeš obrađivati a ostalo vrati.”
Pravna pitanja u pogledu zapuštenog zemljišta
Da bi zemljište postalo pustoš i zapustano, ono mora biti udaljeno od naseljenih mjesta. Pravnici smatraju da ljudi koji nastanjuju određeno zemljište, imaju i pravo na njegovo vlasništvo. Dakle, postoje različita mišljenja, da li treba tražiti dozvolu od vlasti za to ili ne. Na primjer, Ebu Hanife predlaže da se traži dozvola od vlasti, dok imam Malik, pravi razliku između zemljišta koje je blizu urbanih sredina i one koje dalje od urbanih sredina. Pa ako se zemljište nalazi u blizini urbane sredine, u tom slučaju treba tražiti dozvolu od vlasti. Međutim, ako se nalazi daleko od urbanih sredina, u tom slučaju nije potrebno tražiti dopuštenje a zemljište pripada onome koga obrađuje. Prema mišljenju Šafije i Ahmeda, dozvola nije potreba nikada. Najprihvatljivije za svaku državu je, da se drži pravnih mišljenja koja su najpogodnija za okolnosti u kojima se nalazi. Omer ibn Hatab, je dozvoljavao da ljudi posjeduju zemljište pod uslovom da ga stalno kultiviraju. Ljudi su dobivali tri godine roka kako bi dokazali svoju sposobnost kultivacije zemljišta. Pa ako ga nisu uspjeli kultivirati u periodu od tri godine, zemljište bi im bivalo oduzimano i dodjeljivano drugoj osobi, i tako stalno.
Zemljište treba obrađivati čak i ako je nastupio Sudnji dan
Islam opisuje muslimane kao najbolje ljude koji su se pojavili na planeti Zemlji. Dobar musliman je osoba koja shvata i prihvata, da je on taj koji mora da radi na obnovi i kultivaciji Zemlje. On ne treba mariti za iskušenja s kojima će se možda suočiti prilikom traženja Božije nagrade na budućem svijetu. Na ove dobre osobine, jasno ukazuje hadis Poslanika, a.s., u koje on kaže:
”Ako držiš sadnicu u svojoj ruci, a Sudnji dan je već nastupio, čak i tad, bez imalo dvoumljenja, trebaš da posadiš tu sadnicu.” (Albani)
Musliman uči da treba da obrađiva zemljište u ime Boga, čak i ako ljudi umiru ili se Zemlja uništava. Njegov trud neće biti uzalud, Allah će ukabuliti njegov trud, bez obzira na okolnosti.
Estetika i prirodna ljepota u Božijem stvaranju
Mudrost koja se krije u podsticanju na sadnju i obradu zemljišta, ne zaustavlja se samo na razlogu zbog proizvodnje hrane, ili pročišćavanje zraka, ili radi sprejčavanja erozije tla. U tome se krije još jedan vrlo važan razlog a to je, da se Zemlja učini što ljepšom. Allah dž.š., kaže u Kur’anu:
”Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje” (An-Naml; 60)
Estetika i ljepota prirode je potvrda islamskog principa, kojeg je Bog darovao svim svojim stvorenjima, a to je prekrasan princip. Prenosi se od Ibn Mesuda, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao:
”Zaista je Allah lijep, i voli ljepotu.” (Muslim)
Drveće, voćke, i vrtovi se spominju na više mjesta u Kur’anu. Na primjer, riječ drvo i njegovi sinonimi se ponavljaju 22 puta u Kur’anu, a riječ voće i njegovi sinonimi, spominju se 26 puta. Riječ sadnica se ponavlja 26 puta, i riječ vrt i njeni sinonimi, ponavljaju se 3 puta. Riječ džennet, u jednini i množini, ponavlja se 138 puta u Kur’anu.
Kur’an, kada govori o drveću i voću kao vrsti hrane za ljude i životinje, možemo vidjeti ljepotu kur’anskog opisa. ”Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilno kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito izrasta i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića, na uživanje vama i stoci vašoj.” (Abese; 24-32)
Čežnja za Džennetom
Praveći prekrasne bašče i vrtove, islamski svijet pokazuje kako čezne za Džennetom. Da bi muslimani bili u mogućnosti da naprave onako lijepe vrtove kao što imaju danas, vrlo je teško zbog neodgovarajući vremenskih uslova, posebno u golfskom Zaljevu. Oni tamo su pokušali da naprave vrtove i zelenilo po uzoru na one kakvi su opisani u Kur’anu. Jedan od ajeta iz Kur’an, kojeg su muslimani uzeli kao moto za svoju ideju, je sadnja visokih sadnica kako bi se zaštitio korijen biljke kao što je opisano u slijedećem kur’anskom ajetu:
”Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – liče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. A Allah dobro vidi ono što vi radite.”(Bekare, 256)
Mnogo je kur’anskih ajeta koji opisuju džennetske ljepote I vrste užitaka koje je Bog pripremio za one koji Ga obožavaju na ispravan način. Allah dž.š. kaže:
”A onima koji su se Allaha bojali želje će se ostvariti: bašče i vinogradi” (An-Naba: 31-32)
Ibn Abas, r.a., te bašče tumači kao palmina stabla u Džennetu. El-Sadi objašnjava to drveće kao bašču koja sadrži nekoliko vrsta drveća, voća, i rijeke. Allah dž.š., kaže:
”A oni sretni – ko su sretni?! Biće među lotosovim drvećem bez bodlji, i među bananama plodovima nanizanim i u hladovini prostranoj, pored vode tekuće i usred voća svakovrsnog kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti” (Al-Waqia; 27-33)
Ovaj ajet opisuje dvije vrste stabala, lotus i banane. Ajet daje i dodatni opis ovih drveća. Lotosova stabla su opisana kao stabla bez trnja. Prenosi se da je neki beduin upitao Poslanika, a.s.:
”Allahov Poslaniče, a.s., kako to da postoji drvo u Džennetu koje je štetno? Poslanik, a.s., mu odgovori: ‘‘O kojem drvetu ti govoriš?” Beduin reče: ”O lotosovom drvetu, ono ima bodlje.” Poslanik, a.s., odgovori: ”Allah će otkloniti sve trnje sa njega i zamjeniti ga sa plodovima voća, koje će imati sedamdeset i dvije vrste ukusa.”
Druga vrsta voća koja je spomenute u ovom kur’anskom ajetu, su banane. One imaju slične plodove poput onih koje mi konzumiramo, ali mnogo ukusnije od ovih. Allah dž.š., je opisao da su to stabla plodovima nanizanim i u hladovini prostranoj. Ebu Hurejere, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:
”Ima jedno drvo u Džennetu, ispod čijeg hlada čovjek može hodati stotinu godina a da ga ne pređe.” (Buharija)
Ima nekoliko kur’anskih ajeta koji opisuju slična stabla kao ovo, ispod kojih se nalazi dugačak hlad. Ovi ajeti ukazuju na značaj i važnost stabala, kao i njihov estetskih izgled. Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: ”Sva drveća u Džennetu, imaju zlatna stabla.”
Autor: Dr. Ragib Elsergani
