Ovo je poruka i pismo koje je ruskom caru poslao glavni patrijarh grčke pravoslavne crkve u Istanbulu, Greggorius, 1820. god., u kojem mu objašnjava puteve i načine rušenja Osmanskog carstva iznutra i pored činjenice da je patrijarh Greggorius imenovan od strane Osmanske države i da je živio u Istanbulu pod zaštitom Osmanlija uživajući sve beneficije i privilegije u toj državi.
Međutim, on i pored toga šalje poruku ruskom caru da nam jasno pokaže odnos i stav nemuslimana prema islamskoj državi u kojoj žive i uživaju sva prava. “Nemoguće je smrviti i uništiti Turke Osmanlije vojnim putem, jer su oni izuzetno ratoboran narod, otporan i pun samopouzdanja. Osim toga oni su toliko ponosni da se taj ponos vidi golim okom. Sve ove vrline koje ih rase proizilaze iz njihove međusobne povezanosti jednih s drugima, čvrstog vjerovanja u sudbinu i zadovoljstva i ispunjenošću vjerom koju slijede, kao i snagom njihove povijesti i poslušnosti svojim vladarima. Turci su pametni, marljivi, energični, ozbiljni i odani svojim nadređenima, što ih čini velikom silom od koje svako strahuje. Međutim, ja naglašavam da su sve odlike i prednosti Turaka Osmanlija, pa čak i njihova hrabrost i neustrašivost, produkt njihove snažne povezanosti s njihovom vjerom, tradicijom, običajima i izvanrednim moralom.
Smatram da se Turci Osmanlije mogu srušiti samo na jedan od sljedećih načina:
Prvo: moramo po svaku cijenu razbiti njihov osjećaj poslušnosti i pokornosti vladarima i vođama, uništiti njihov moral i prekinuti vezu sa islamom, a najkraći put da se ovo ostvari je njihovo privikavanje ne podudaraju sa njihovim vjerskim nasljeđem i kulturom.
Drugo: Moramo privoliti Osmanlije da prihvate pomoć izvana koja će učiniti da odbace osjećaj ponosa i neovisnosti, čak i po cijenu da to osjetno poveća njihovu snagu na izvjesno vrijeme.
Treće: Moramo stalno naglašavati važnost i vrijednost materijalnog kako bi promijenili njihovu predodžbu o tome i kako bi ih preko materijalnih i fizičkih užitaka naveli da se moralno iskvare. Jer, nije istina da se države ruše samo ratom. Upravo je obrnuto. Ako mi budemo primjenjivali samo rat protiv Osmanlija, to može biti povod i uzrok za njihovo brzo otrežnjenje i buđenje i spoznaju suštine plana koji se priprema protiv njih u tajnosti. I ono što svakako moramo učiniti jeste da se sve nabrojane vrste subverzije izvrše u njihovim vlastitim domovima, u njihovom društvu i na teritoriji njihove države, a da to i ne osjete.’’
