“Ali, zadržimo se na politici – iako Hitler ništa nije uspio preko Petena ili u NDH preko Pavelića, a u Beogradu sa Nedićem, iako Putin nije slomio Ukrajinu plaćenikom Janukovičem, iako Orban nije spasao novac i uticaj u Makedoniji uz pomoć svog piona Gruevskog – Vučić ipak nije odustao! Štaviše, njemu je tek osladilo. Preko svojih višegodišnjih marioneta Mandića, Medojevića, Kneževića, koje je preuzeo od nekog Putinovog oficira FSB i prvaka Jedinstvene Rusije, već u produženom trajanju pokušava da uspostavi kontrolu nad Crnom Gorom i dijeli plijen sa starim frendom Đukanovićem. Ili da čak uzme sve za sebe. Megaloman je taj Vučić”, piše kolumnista “Vijesti” Željko Ivanović.
“Zato se potajno nadao da će 30. avgusta stvoritelj mu Milo pobijediti, ali predsjednik tronožac je držao oslonac i na ostalim dvjema nogama – DF-u i Irineju. To znači – ko god pobijedi, Vučić će ga izgrliti.
Kurta i Murta
Šef i sponzor Milo je diktator koji je, prvi put u istoriji Crne Gore, otišao bez krvi. Sad se sprema za šumu. Kvislinški DF je najveći u Koaliciji za budućnost, ali je njen lider novi čovjek, Zdravko Krivokapić, uz koga stoji uticajna MCP. Treća noga, najslabija, jeste Irinej koga u Srbiji niko ne zarezuje i koji je svoj mandat sveo na rukoljub sa predsjednikom Vučićem. I German je bio bolji! Još kad je nova trojka nametnula druge teme, potpisala Sporazum, pokazala da želi da miri Crnu Goru, Vučićev brat Andrej je napisao u svom tabloidu Alo kako je Amfilohijev premijer odustao od Kosova. A Andrejev brat po oružju Vučićević, u Informeru, da je sjahao Kurta da bi uzjahao Murta. Dakle, Milo je bio bolji! Sam Vučić je prilično nevoljno i nesrećno konstatovao da, eto, umjesto u Beograd, novi trio, za razliku od marioneta Meda, Pipuna i Raja, planira posjetu nekom drugom centru. To zašto Vučić za devet godina vlasti nijednom nije zvanično posjetio Crnu Goru, kvislinzi ne pitaju, a ni Šef Milo – jer se ne miješa u pitanja gdje nema dosta love. A kad smo već kod para, prije skoro dvije godine u razgovoru s jednim prijateljem iz Crne Gore Vučić je na temu DF-a direktno rekao: “Samo ja znam koliko me to njihovo profesionalno srpstvo košta”!
Uostalom, šta ima da nam priča – on radi. Višemilionski iznosi eura, ne dinara, koji su ušli javno i tajno liderima DF-a, samo u posljednjih par godina, jasno o tome govore, a povrh svega činjenica da je Srpska kuća, gle čuda, plaćena novcem građana Srbije, završila na ime fizičkih lica iz vrha DF-a. Kakvi plaćenici.
Kao što sam pomenuo u nedavnoj kolumni, Vučić je u čitavoj konstrukciji previdio ko su građani Crne Gore. Posebno oni koji se izjašnjavaju kao Srbi ili kao Crnogorci srpskog prezimena, a koji su u proteklih deceniju i po progona i segregacije shvatili da su od zastave i himne mnogo važniji demokratija, pravda i društvo jednakih šansi za sve. Vučić je dobro procijenio svoj rejting ovdje – zato nikad nije došao. Ali ne zato, kako su zapomagali Milovi plaćenici, da ne bi priznao nezavisnost i pozdravio crveni barjak! Ne, Vučić nije došao jer su mu službe na vrijeme dojavile da može doživjeti fijasko i da ga može dočekati tek stotinjak Srba koje on navodno negdje predstavlja. Znao je predsjednik Srbije da ovo nije ni Kosovo ni Republika Srpska. Zato je odustao i čekao.
Vučić se preigrao
Dakle, Vučić se preigrao jer je poistovjetio svoje marionete Mandića, Kneževića, Medojevića sa građanima. A običan narod nigdje ne cijeni kvislinge. Štaviše, prezire ih. Sjećate se – na zidu Duždeve palate u Veneciji, među portretima svih zaslužnih vođa slavnog grada, ima jedno prazno polje – to je osramoćeni dužd koji je uhvaćen, u svoj zeman, u korupciji i izdaji. Nama će, ako Milo i Vučić ne pobijede, trebati bar tri takva polja.
Vučiću, izvini, a sada nešto iskreno – 95 odsto građana Crne Gore misli o tebi isto što i tvom Šefu u stvoritelju koga smo 30. avgusta ispratili. Ti si za najveći dio nas sramota za Srbiju, bratsku i najbližu, ponizio si je Pinkom i Informerom, Prvom i Kurirom, poslugom intelektualnom i ministarskom, korumpiranim kumovima i partnerima – zamisli se, Vučiću, dok si na vrijeme. Ne trpi Srbija kao Crna Gora.
Sve to vide građani Srbije, ali ih držiš u tamnici, dok građani Crne Gore slobodno o tome pričaju. Oni o tebi misle isto što i o Đukanoviću: da si nezasiti, korumpirani, beskrupulozni, nezajažljivi autokrata i despot koji je od Srbije napravio privatnu državu. Milova kopija, dakle.
Zato ti ova akcija sa marionetama iz Crne Gore ne može proći. Iako bi Đukanović bio srećan da dočeka ne samo nove izbore nego i da novu većinu napravi sa kvislinzima. Ne bi mu bio prvi put. Sad je jasno da je na Andrićevom vencu sve osmišljavano ovih dana. Tamo su sastavljani tvitovi Medojevića, on ih je samo lijepio na svoj zid. A što Medojević škraba po Fejsbuku ili govori na Sejšelima, to Mandić stvarno misli. Što Knežević u primitivnom stilu saspe u lice izdajniku Amfilohiju, to je sastavljeno kod Irineja – Pipun samo otvara usta. Što Bulatović izračuna po Dontu, to Marović sa Andrejem i Milošem već ima nacrtano. I tako dalje, i tako dalje. Marioneta koliko hoćeš.
Ali, Vučić je i time pokazao da ne poznaje Crnu Goru. Nije ovo široka beogradska livada na kojoj možeš da se sakriješ u neku mišju rupu. Kako će marionete da žive sjutra u Crnoj Gori u komšiluku Darka Pajovića koji će raditi na kasi neke samopolsuge. Ali ko će onda udomiti Mandića, Medojevića i Kneževića, osim sam Vučić. Pa će tek tada početi da truća kako jedino on najbolje zna koliko ga skupo košta profesionalno srpstvo lidera DF-a.
Pokušaj na izdisaju
Politika je ipak velika partija šaha. Sad slijede finalni i odlučujući potezi. Krivokapić je lider Koalicije za budućnost Crne Gore šta god mu marioneta od Mandića rekla, ali on to pod hitno mora da “pretvori i u brojeve”. Jer politika je jasna – nema političke snage bez liderstva nad jakom partijom. Zato već za par dana, čim se završi konstitutivna Skupština, Krivokapić treba da krene u obilazak čitave Crne Gore i da vidi šta birači i članstvo partija koje čine tu koaliciju misle o njegovoj politici i liderstvu. Kada osjeti i vidi da od običnih članova i simpatizera do odobrnika i poslanika, malo ko može više da vidi Đukanovićev i Vučićev trijumvirat Mandić, Medojević, Knežević, shvatiće da uživa ogromnu podršku i da je formiranje nove političke partije izraz apsolutno većinske želje glasača te koalicije. Tada će, s druge strane, i Vučićeve marionete iz DF-a moći da se “prebroje” i zaključe da li je njihov lider Vučić (Đukanović), ili Krivokapić. Lider Koalicije za budućnost CG bi tada imao mnogo manje problema sa pravljenjem većine, jer bi prvaci manjinskih stranaka, ako nisu korumpirani, trkom ušli u novu vladi i bili dio nove vlasti. Jer je kod njih najveći otpor, kao svih ranijih decenija, stvarala služba Mandića, Medojevića i Kneževića prvo kod Željeznjaka, a onda kod Vučića.
U svakom slučaju, u Crnoj Gori slijede zanimljivi politički dani. Dešava se ono što se i očekivalo. Posljednji Vučićev trzaj da zagospodari Crnom Gorom definitivno je na izdisaju. Njegove tri marionete su nesposobne da vode zemljoradničku zadrugu, a kamoli Montenegro, prenose Vijesti.me.
S druge strane, tri demokratska lidera mogu sve da zakomplikuju ako ne budu na visini zadatka, što vodi novim izborima za Mila i Vučića. Ali, ako budu mudri, eto velikog benefita za demokratiju i u Crnoj Gori, ali i regionu – Đukanović je već izgubio, ovim gubi i Vučić, a kvislinška epizoda, kojih je puna istorija Crne Gore, se nakon ovog iskustva relativno dugo ne bi mogla ponoviti. Na potezu su Krivokapić, Abazović i Bečić.
