Njihova su tijela nakon višesatnog traganja Čete za spašavanje izvučena dan poslije. Porodice tuguju za stradalim mladićima i najavljuju tužbu protiv onih koje smatraju odgovornim za tragediju koja je tuzlanski kraj zavila u crno.
U Gornjim Dubravama, ispred kuće žalosti poginulog Reufa Alibašića (27), zatekli smo njegovog oca, amidžu, amidžiće i komšije.
Tišina. Ljudi zamišljeno hodaju neasfaltiranim, blatnjavim dvorištem. Skoro svi puše. Onima koji ne drže cigaretu, ruke su u džepovima. Većina ih sve vrijeme šuti, a i kada progovore, šapuću. Od prisutnih mogle se čuti samo tri tiho izgovorene riječ “tragedija, tuga, mladost”.
Majka tri dana ne progovara
Bolno odhukuju na dječiji plač koji dopire iz kuće. Dječak Rijad, sa nepune dvije godine, ostao je bez oca.
Reufov otac Ramo neko se vrijeme suzdržavao da ne zaplače. Potiskivao je tugu i borio se sa emocijama onoliko dugo koliko je mogao. A mogao je sve dok ga nisu upitali o današnjoj dženazi. Tada je zaplakao, a kada se smirio, za Anadolu Agency (AA) ispričao je kako su ukućani primili vijest o tragediji.
“Bog je dao da se ta nesreća desi, ali moram reći da niko ne bi otišao tamo da mu nije bila nužda. Kada je čula za Reufovu smrt, moja je supruga zanijemila. Odveli smo je u Hitnu pomoć i u početku je malo pričala, ali evo već treći dan riječi nije progovorila. Molim dragog Boga da joj ponovo vrati moć i želju za govorom. Nikome nije teže nego nama. Petero nas je živjelo u ovoj kući, a samo je Reuf zarađivao. Ja sam bolestan, ne mogu da radim. Supruga također, a i snaha je bez posla. On nas je prehranjivao kopajući i skupljajući ostatke uglja”, rekao je ožalošćeni Ramo, dodajući da ne zna kako će porodica nastaviti život bez Reufa.
Nekoliko kilometara dalje, u Donjim Vukovijama, u kući porodice Herić, zatekli smo Mirsada i Sahbu, roditelje poginulog Edina Herića (18).
“Naš Edin nije bio prinuđen kopati ugalj. Imamo četiri krave. Supruga i ja radimo na pijaci i mogli smo zaraditi za sve što mu je trebalo. Ali, on je htio sam da zarađuje. Nije mu bio problem ustati u pola dva ili u tri sata ujutru, da krene na kop. Volio ga je cijeli komšiluk i bio je naša zakletva. Ljudi me stalno me zovu i dolaze da pitaju mogu li nam kako pomoći”, ispričao je Mirsad za AA, zahvaljujući se svima koji su se potrudili pružiti im riječi utjehe.
Utjehe nema
Brišući suze, njegova supruga Sahba kaže da utjehe nema.
“Utjehe nikada neće biti. Da su mu svi ovi ljudi umjesto na dženazu došli na svadbu, majci bi srce bilo k´o planina. Ali, majka svog Edu više nikad neće izljubiti”, dodaje Sahba.
Ona kaže da je više od svega boli to što su joj rekli da se, pokušavajući da se spasi, mnogo patio.
“Borio se da dođe do zraka, a kažu da mu je za to nedostajalo oko 40 centimetara. Duša bi mi bila mirnija da znam da je odmah umro. Ovako mi je gore kada znam da se mučio”, kaže majka stradalog, dok otac iz novčanika vadi i pokazuje Edinovu fotografiju, dodajući da je uživo bio mnogo ljepši.
On je ispričao da je sa suprugom gledao televiziju kada je bio zemljotres, te da ga je nakon nekoliko minuta komšija obavijestio da su mladići zatrpani, nakon čega su se mještani uputili ka mjestu nesreće.
“Po mraku smo kroz blato pješačili do tog mjesta. Ja sam bivši rudar i kada sam vidio o kolikoj se količini zemlje radi, rekao sam da je gotovo i da tu nema niko živ. Tada sam se vratio kući”, priča Mirsad, koji najavljuje tužbu protiv Rudnika Kreka, pod čijom je nadležnošću kop, a tužit će, kaže, sve redom, od menadžmenta Površinskog kopa Dubrave, do portira, obezbjeđenja i pojedinih korumpiranih policajaca.
Mnogima je, tvrdi Mirsad, poznato da je u pitanju “korupcijska mreža” koja se pred očima sviju odvija decenijama.
“Omladinci tamo idu da zarade između 20 i 30 KM. Bolje i to nego da kradu. Ovi momci su poginuli zbog 30 maraka koliko su dobivali ako natovare četiri do pet tona uglja. Zna se tačno koliko se daje čuvarima da ‘zažmire’ kada traktor nelegalno natovarenog uglja izlazi sa kopa, koji je svakome otvoren za ulaz, jer nema nikakve zabrane”, ogorčen je Mirsad.
Alem je čekao dijete
Dan nakon odrona zemlje, Almir Šehić, brat poginulog Adela (27) pratio je rad spasilačkih ekipa dok su izvlačili nastradale momke. Tada je za AA izjavio da mu se čini kako proces otkopavanja teče vrlo sporo, te da je cijelu noć proveo u neizvjesnosti, iznad mjesta gdje su bila zatrpana tijela.
“Nisam spavao cijelu noć. Maloprije sam ovdje zaspao sjedeći, na zemlji. Dođe mi da siđem dolje i golim rukama kopam zemlju, dok ne nađem brata. Nadam se da je ovo ružan san”, rekao nam je tada Almir, a osim njega i roditelja, za Adelom tuguje i supruga koja mu je prije godinu dana rodila sina.
Iza stradalog Alema Dedića (22) ostali su majka, sestra i supruga koja za nekoliko mjeseci treba da se porodi…
Mersad Dedić je prilikom ove nesreće lakše povrijeđen i nakon pružanja pomoći u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla otišao je kući.
Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona saopštilo je da je s ciljem utvrđivanja svih okolnosti koje su uzrokovale nesreću uviđaj vršen i jučer.
“Tužilaštvu će biti proslijeđen izvještaj Federalnog rudarskog inspektora i izvještaj MUP-a TK. Dok se ne urade sve potrebne stručne analize i vještačenja o ovoj nesreći, Tužilaštvo nije u mogućnosti iznositi bilo kakve procjene ili donositi zaključke o eventualnoj krivičnoj odgovornosti”, naveo je u saopštenju Admir Arnautović, portparol Tužilaštva.
