Ovog ramazana džamije u Velikoj Britaniji i većem dijelu Evrope i Sjeverne Amerike prolaze kroz finansijske krize zbog restrikcija nametnutih uslijed novog korona virusa. Imamo dužnost pomoći tim jako bitnim mjestima molitve, koja su često i centri zajednice, centri dobročinstva i edukacije, a sve kako bi se zaštitila duhovna, društvena i fizička dobrobit muslimanskih zajednica i šireg društva. Humanitarne organizacije koje vode muslimani, a koje često nude važnu pomoć najranjivijim članovima zajednica, također su na žestokom udaru zbog pandemije. Premda su sve takve organizacije iskusile smanjenje prihoda od početka krize, ekonomski udar na muslimanske dobrotvore je naročito jak jer se blokada podudarila s mjesecom ramazana.
Mnoge muslimanske dobrotvorne organizacije dobijaju značajan dio donacija – možda 35 posto ili više – tokom ramazana. Sada je veliki dio posla sakupljanja fondova spriječen zbog mjera socijalne distance. Neke od ovih organizacija, posebno one veće, možda će iz ove krize izaći bez posljedica. Oni imaju velike rezerve, kao i automatizirane donacije, koje će se većinom nastaviti. No, mnoge džamije nemaju takvu infrastrukturu. Naprimjer, najmanjim džamijama u Velikoj Britaniji mjesečno treba 2.500 dolara da ostanu otvorene. Za veće džamije, koje su dio zajednica od više desetaka hiljada vjernika, mjesečni troškovi iznose 125.000 dolara i više.
Mnogo više od molitve
Većina džamija ima male novčane rezerve (ili ih nemaju nikako) i preživljavaju samo na osnovu donacija koje se sakupljaju na molitvama petkom. Druge ovise o većim, jednoročnim donacijama, koje dobiju tokom ramazana, na osnovu kojih žive i rade cijelu godinu. No, s obzirom na činjenicu kako se još ne nadzire kraj ograničenjima i blokadama, mnoge od tih bogomolja sada su u opasnosti od zatvaranja. To bi bila tragedija ne samo za muslimane koji prakticiraju vjeru. Džamije su daleko više od toga da su mjesta za molitvu. One pružaju prijeko potrebne društvene usluge, kao što je dodatno obrazovanje, pomoć bolesnima, savjetovanje, pa čak i pravnu pomoć. Pomažu djeci kroz vannastavne klubove i nastave. Pomažu žene i starije i centri su međureligijskog rada i dobročinstva.
Uprkos svim problemima s kojima se suočavaju, mnoge džamije u Evropi i dalje su stale na prvu liniju borbe protiv bolesti COVID-19. U Velikoj Britaniji, naprimjer, džamije su se brzo pretvorile u centre za raspodjelu hrane, bolnice, pa i u mrtvačnice. Neke od džamija su direktno lokalnim bolnicama donirale opremu za ličnu zaštitu. Usluge koje džamije nude su od esencijalne važnosti za ekonomsku dobrobit, ne samo zajednice kojoj služe, već i cijelom društvu. U Velikoj Britaniji polovina muslimanskog stanovništva se suočava sa siromaštvom i oskudjevanjem. Svaka usluga, dobijena kroz ili uz pomoć džamije koja pomaže ovim zajednicama da budu ekonomski produktivne i samoodržive bez državne pomoći, ne koristi samo muslimanima, već svima koji plaćaju porez. Ovo, zapravo, znači kako će se svi suočiti s teškim posljedicama ukoliko britanski muslimani ostanu bez mjesta za molitvu, druženje i pomoć zbog pandemije.
Jednako kao poslovi, humanitarne organizacije ili samouposleni, i džamijama treba pomoći. Velike muslimanske humanitarne organizacije, koje su napravile neophodne spasilačke mreže kako bi izašle iz ove krize uz pomoć zajednica, sada moraju uraditi sve što mogu da pomognu džamijama, koje su od životne važnosti za opstanak zajednica. Moja dobrotvorna organizacija Penny Appeal je već dala desetke hiljada funti raznim džamijama u ovo teško doba i sada uspostavlja poseban fond za pomoć džamijama, jer očekujemo porast potraživanja u narednim sedmicama i mjesecima i džamije če ubrzo ostati bez svojih ionako malih, rezervi. No, ovo su samo kratkoročna rješenja. Dugoročno trebamo raditi na tome da džamije – kao i sva druga mjesta molitve i pomoći – budu finansijski neovisne i održive.
Vakufi pomažu stoljećima
U državama gdje su muslimani većina većinu džamija podržavaju vakufi, odnosno neotuđiva dobrotvorna zaduženja. Vakufski sistem, koji je napravljen prije mnogo stoljeća, štiti vjerske institucije kroz vremena rata, gladi, pa i pandemije. Kombinirani s ispravnim finansijskim menadžmentom i investicijama, ova zaduženja mogu osigurati opstanak džamija kroz sve oluje kako bi nastavile pružati pomoć muslimanima i ljudima svih vjera. Ovaj model nije ograničen samo na države s muslimanskom većinom: slično vakufskom modelu, Engleska crkva počiva na kombinaciji prastarih zaduženja i investicija teških 8,3 milijardi dolara, čime je ovo najveća britanska dobrotvorna organizacija (njeni prihodi su tri puta veći od Oxfamovih). Britanske muslimanske zajednice jednostavno nisu imale dovoljno vremena da razviju ovakva finansijska osiguranja.
Trebamo razviti slične sisteme kako bi zaštitili džamije u Evropi i Sjevernoj Americi. No, do tada, dobrotvorne organizacije i pojedinci koji imaju sredstva trebaju uraditi sve što mogu da pomognu ovim prijeko potrebnim mjestima vjere, podrške i solidarnosti. Od pandemije džamije su na prvoj liniji borbe protiv COVID-19, ohrabruju socijalnu distancum dijele ključne zdravstvene informacije i pružaju podršku ljudima svih vjera i društvenih slojeva. Jednako kao što su one bile uz naše društvo kad je najteže bilo, mi moramo uraditi isto za njih.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
